Članak

Kondić i ostali: Lažne optužbe

26. Novembra 2008.00:00
Svjedok Tužilaštva BiH negirao da je 1992. godine namjeravao ubiti prvooptuženog Vinka Kondića.

This post is also available in: English

Drugog dana svjedočenja, Mustafa Lepirica, svjedok Tužilaštva, govorio je o ratnim događajima u Ključu, te istakao da je jedne prilike 1992. godine, tokom ispitivanja u Stanici javne bezbjednosti (SJB) u tom gradu, lažno optužen da je htio ubiti Vinka Kondića.


Ispitivanje ovog svjedoka počelo je u ponedjeljak, 24. novembra, kada je rekao da se, u strahu od hapšenja, pet mjeseci krio u Ključu zahvaljujući komšijama Srbima.

“Prije odlaska na ispitivanje, za sve nas su postojali utvrđeni sadržaji  onašem navodnom učešću u različitim događajima u toku 1992. godine. Meni je tada rečeno da sam htio snajperom ubiti Vinka Kondića, što nije tačno, i danas mi nije jasno zašto su mi tako govorili”, rekao je Lepirica, te dodao da nije predstavljao “opasnost ni za jednog građanina, pa ni za Kondića”.

Tužilaštvo tereti VinkaKondića, Boška Lukića i Marka Adamovića da su tokom 1991. i 1992. godine na području Ključa sudjelovali u organizovanju grupe ljudi i podstrekavanju na počinjenje genocida, te za zločine protiv čovječnosti.

Ovaj svjedok je ranije kazao da je Kondić određeni vremenski period bio načelnik SJB-a Ključ, te da je u toku 1992. godine bio član “Kriznog štaba Srpske demokratske stranke (SDS)”.

“U Ključu se nije moglo desiti ništa bez Kriznog štaba SDS-a, i ti ljudi su sigurno odgovorni za sve što se dešavalo”, istakao je Lepirica.

Tokom ispitivanja, Lepirica je kazao da “direktno” od Kondića nije pretrpio nikakve posljedice, ali je istakao da su u tom gradu tokom 1992. godine Bošnjaci i Hrvati bili izloženi različitim “metodama zastrašivanja”.

“Od aprila do septembra 1992. godine, muslimani i Hrvati nisu mogli izaći iz Ključa i tada su trajale metode zastrašivanja. Kada se ukazala prva prilika, svi su potpisali da ostavljaju svoju imovinu, te su napustili Ključ”, rekao je Lepirica.

Nastavak suđenja zakazan je za ponedjeljak, 1. decembar 2008. godine.

This post is also available in: English