Članak

Karadžić: Stvaranje neizdržive situacije

25. Jula 2008.00:00
Haško tužilaštvo razmatra mogućnost izmjene optužnice protiv Radovana Karadžića.

This post is also available in: English

Tužilački tim razmatra optužnicu protiv Radovana Karadžića, “u skladu sa izmijenjenom sudskom praksom i dokazima koje su u međuvremenu prikupili”, kazala je za Justice Report Olga Kavran, glasnogovornica Tužilaštva u Haagu.

Iako još uvijek nije odlučeno koji će tužilac raditi na ovom predmetu, dodala je Kavran, Tužilaštvo je “spremno” za procesuiranje Karadžića, naglasivši da je u ovom trenutku prerano govoriti o potencijalnim svjedocima.

“Tim razmatra optužnicu i to da li ju je potrebno usklađivati sa sudskom praksom koja je usvojena u međuvremenu i dokazima koji su prikupljeni, jer ipak je prošlo osam godina. Procedura je takva da, ukoliko Tužilaštvo procijeni da treba izmijeniti optužnicu, ona ide na potvrđivanje sudijama, i oni donose konačnu odluku. Do sada važi ova optužnica iz 2000. godine”, istakla je Kavran.

Prve optužnice protiv Radovana Karadžića, koje su ukupno imale 36 tačaka, podigao je tužilac Richard Goldstone u julu i novembru 1995. godine. Nakon toga, u aprilu 2000. godine, tužiteljica Carla Del Ponte je ove dvije optužnice spojila u jednu, koja ima 11 tačaka.

Ovom haškom optuženiku na teret se stavljaju genocid, saučesništvo u genocidu, zločini protiv čovječnosti, kršenje zakona ili običaja rata, te teška povreda Ženevskih konvencija.

Karadžić je optužen i da je “planirao, podsticao, naređivao, počinio ili na drugi način pomogao izvršenje uništenja nacionalnih, etničkih, rasnih ili vjerskih grupa Bošnjaka i Hrvata”.

Kao njegovi najbliži saradnici, u optužnici se spominju Momčilo Krajišnik i Biljana Plavšić. S njima je Karadžić, kako navodi Haško tužilaštvo, od 1992. godine bio član tadadnje Vrhovne komande oružanih snaga Srpske Republike BiH.

Biljana Plavšić, jedan od vodećih političkih ličnosti bosanskih Srba tokom rata, nakon priznanja krivice osuđena je na 11 godina zatvora. Iako ju je optužnica teretila za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja, Plavšić se izjasnila krivom za progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, te je osuđena za zločin protiv čovječnosti.

Momčilo Krajišnik, član rukovodstva bosanskih Srba tokom rata, nepravosnažno je osuđen na 27 godina zatvora za zločine u BiH. Prvostepenom presudom Krajišnik je oslobođen odgovornosti za genocid i saučesništvo u genocidu.

Tužilaštvo BiH podiglo je nekoliko optužnica u kojima tereti nekadašnje visoke funkcionere Srpske demokratske stranke (SDS) i Republike Srpske (RS) za udruženi zločinački poduhvat sa Radovanom Karadžićem. Tako se njegovo ime, između ostalih, spominje u optužnici protiv Gojka Kličkovića, Jovana Ostojića i Mladena Drljače, koji se terete za zločine počinjene na području Bosanske Krupe.

Prema navodima optužnice, učesnici udruženog zločinačkog poduhvata su imali cilj da stvore “zasebnu državu bosanskih Srba iz koje bi većina nesrpskog stanovništva bila trajno iseljena”.

Karadžić je tokom rata bio predsjednik RS-a, te član Vrhovne komande oružanih snaga RS-a. Pod njegovim rukovodstvom i kontrolom, kako se navodi u optužnici, djelovale su “snage bosanskih Srba”, Srpska demokratska stranka, te drugi organi vlasti.

Između 1991. i 1995. godine, kako navodi optužba, Karadžić je planirao i naredio dugotrajnu kampanju granatiranja i pucanja iz snajpera na civile u Sarajevu, čime se “terorisalo civilno stanovništvo grada”. Sarajevo je bilo pod opsadom 1.425 dana.

Prema podacima Istraživačko-dokumentacionog centra (IDC), u Sarajevu je tokom rata stradalo više od 13.000 stanovnika, dok se još 750 njih vode kao nestali. Broj još uvijek nije konačan.

“Zbog granatiranja i pucanja iz snajpera, život svakog stanovnika Sarajeva postao je svakodnevna borba za opstanak. Bez plina, struje i tekuće vode, ljudi su morali izlaziti napolje da potraže osnovne životne potrepštine. Svaki put kad su izašli da sakupe drva, donesu vode ili kupe kruh, rizikovali su život”, navodi se u optužnici.

Među najtežim zločinima počinjenim u Sarajevu, prema ocjeni Tribunala u Haagu, bio je masakr na pijaci Markale 28. augusta 1995. godine, kada je ubijeno i ranjeno na desetine civila.

Sudsko vijeće je za ovaj zločin nepravosnažno na 33 godine zatvora osudilo Dragomira Miloševića, bivšeg komandanta Sarajevsko – romanijskom korpusa.

Na osnovu iznesenih dokaza tokom suđenja, Vijeće je zaključilo da je bomba na Markale upućena sa položaja VRS-a, čime je odbacilo argumente Odbrane, koja je tvrdila da je masakr na Markalama inscenirala Armija BiH.

Milošević je 1994. godine komandu preuzeo od generala Stanislava Galića, koji je u Haagu zbog opsade Sarajeva osuđen na doživotni zatvor.

Snage kojima je navodno rukovodio Karadžić preduzele su niz akcija da “značajno smanje populaciju Bošnjaka i Hrvata i druge nesrpske populacije” na područjima koja su proglašena dijelom RS-a. U optužnici se poimenično navodi 41 općina nad kojom su ove snage uspjele preuzeti “fizičku kontrolu”.

“SDS i organi vlasti otvorili su logore i zatočeničke objekte u tim općinama. Nakon napada na općine, snage bosanskih Srba skupile su desetine hiljada bosanskih muslimana i Hrvata i prisiljavale ih da pješače do sabirališta, odakle su ih prebacivali u logore i zatočeničke objekte”, navodi se u optužnici.

Među logorima za čije se funkcionisanje tereti Karadžić, navedeni su i Osnovna škola “Vuk Karadžić” u Bratuncu, Manjača u Banjoj Luci, Batković u Bijeljini, Luka u Brčkom, “Perčin disko” u Doboju, Kazneno-popravni dom u Foči, Omarska, Keraterm i Trnopolje u Prijedoru, Sušica u Vlasenici…

“Zatočenici su živjeli u atmosferi stalnog straha koji je podsticala brutalnost prema nasumično odabranim žrtvama. Zatočenici su neprestano bili izlagani fizičkom nasilju, duševnoj patnji, seksualnom nasilju i drugim degradirajućim i ponižavajućim okolnostima koje su predstavljale fundamentalni napad na njihovu čovječnost”, stoji u optužnici protiv Karadžića.

Tužilaštvo smatra da je Karadžić “na najvišoj instanci” rukovodio i kontrolisao vojni i policijski kadar koji je “radio i upravljao” ovim logorima i zatočeničkim objektima.

Prema tvrdnjama svjedoka koji su iskaze davali na suđenju Momčilu Mandiću pred Sudom BiH, Karadžić je lično dolazio u posjetu nekim od ovih logora kako bi “provjerio uslove”.

Mandić, bivši ministar pravde u Karadžićevoj vladi, u julu 2007. godine nepravosnažno je oslobođen optužbi za zločine protiv čovječnosti i civilnog stanovništva. Mandiću je Državno tužilaštvo, između ostalog, na teret stavilo i formiranje i funkcionisanje logora na teritoriji RS-a.

Tužilaštvo u Haagu tereti Karadžića za genocid počinjen u BiH, posebno u Srebrenici u julu 1995. godine, kada je ovaj grad bio zaštićena zona po odluci Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija.

“Radovan Karadžić, kao vrhovni komandant, uputio je snage bosanskih Srba da stvore neizdrživu situaciju potpune neizvjesnosti koja stanovnicima, između ostalog i Srebrenice, nije davala nade za daljnji opstanakatra Tužilaštvo.

U posebnom dijelu optužnice opisano je kako su između 11. i 18. jula 1995. godine snage bosanskih Srba na različitim lokacijama u i oko Srebrenice pogubile na hiljade muškaraca na način koji je bio “organizovan, sistematski i velikih razmjera”.

Među mjestima stradanja navodi se i Zemljoradnička zadruga Kravica, gdje je 13. jula 1995. godine ubijeno više od 1.000 Bošnjaka.

Pred Sudom BiH je za ovaj zločin optuženo 11 bivših vojnih policajaca i vojnika RS-a.

“Radovan Karadžić je znao ili je imao razloga da zna da su snage pod njegovim rukovodstvom i kontrolom počinile ta djela, te nije preduzeo neophodne i razumne mjere da kazni njihove počinioce”, navedeno je u optužnici.

Radovan Karadžić uhapšen je 21. jula 2008. godine u Beogradu. Očekuje se njegovo izručenje Tribunalu.

Merima Husejnović je novinarka BIRN – Justice Reporta. [email protected] Justice Report je sedmična online BIRN publikacija.

Merima Hrnjica


This post is also available in: English