Članak

Rane, oboljenja i psihičke posljedice traganja za nestalim (VIDEO)

7. Juna 2018.14:03
Rad istražitelja Instituta za nestale osobe u grobnicama širom BiH zbog nedostatka adekvatne opreme i traganja na nepristupačnim, kontaminiranim i opasnim terenima rezultira povredama na radu, ali i fizičkim i psihičkim oboljenjima.

This post is also available in: English

Istražitelj Marinko Baković iz terenskog ureda Orašje je 2010. godine obavljao posao na lokalitetu u Bosanskoj Posavini, kada je bager nagazio na minu koja je eksplodirala.

“Srećom moje povrede nisu bile fizičke, ali su bile psihičke smetnje. Počeo sam mucati jedan period, pa sam se iščupao iz toga”, rekao je Baković u razgovoru za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Posmrtni ostaci. Izvor: BIRN BiH

On je pojasnio da je prave posljedice od ovog događaja počeo osjećati nakon godinu dana, a da se intenzivno liječio oko tri godine, nakon čega je uz pomoć medicine i vlastitog angažmana uspio otkloniti govornu manu.

“Jedan kolega je izgubio dio stopala, dvojica su dobila sepsu pri pomaganju kod ekshumacija. Imali smo sreće jer niko nije smrtno stradao”, prisjetio se Baković, dodavši da uprkos situaciji koja se njemu desila, kao i kolegama koji su dobili sepsu ili ostali trajni invalidi, njihov posao ima svoju dobru i plemenitu stranu.

Nedostatak adekvatne opreme, rad na nepristupačnim, kontaminiranim i opasnim terenima, uz oboljenja i povrede na radu čine sastavni dio posla istražitelja koji tragaju za osobama nestalim tokom rata u Bosni i Hercegovini.

“Nakon rata od kada je i počeo proces traženja nestalih osoba u našoj zemlji do danas dešavala su se oboljenja i povrede istražitelja. Na svu sreću to ipak nije bilo u nekom velikom omjeru s obzirom da traganje za nestalim osobama traje već više od dvije decenije i da su za to vrijeme otkrivene brojne masovne i pojedinačne grobnice, te da je pronađeno skoro tri četvrtine od ukupnog broja nestalih osoba u našoj zemlji”, rekla je Lejla Čengić, glasnogovornica Instituta za nestale osobe.

Čengić ističe da se posljednje oboljenje istražitelja desilo 2013. prilikom ekshumacije žrtava iz masovne grobnice Tomašica na području Prijedora, gdje je istražitelj terenskog ureda Sanski Most Zlatan Ališić obolio od abdominalne infekcije.

Iz grobnice Tomašica su u nekoliko navrata ekshumirana tijela, dok je 2013. ekshumirano više od 400 posmrtnih ostataka. Radi se o jednoj od najvećih masovnih grobnica.

“Jedan od istražitelja nekadašnje Federalne komisije za nestale osobe, koja je prethodila Institutu za nestale osobe BiH prilikom ekshumacije žrtava iz masovne grobnice na području Kozarca Kemal Draganović obolio je od sepse jer su pronađene žrtve bile u najlon vrećama i u saponificiranom stanju”, prisjetila se Čengić.

Ona dodaje da je saradnik Federalne komisije za traženje nestalih osoba Sejo Koso izgubio nogu prilikom eksplozije nagazne mine, a da su se oboljenja i povrede dešavale i drugim osobama angažovanim na ekshumacijama.

Institut za nestale osobe BiH osnovan je 2008. s misijom pronalaska svih osoba nestalih tokom proteklog rata i predaje posmrtnih ostataka porodicama radi ukopa.

Prema podatku INO-a, više od 30.000 osoba u BiH se smatralo nestalim nakon kraja sukoba, dok se danas još uvijek traga za više od 7000 osoba.

Čengić ističe kako su istražitelji Instituta za nestale osobe bez obzira na poteškoće s kojima su se susretali u svom radu do sad iskazali visok stupanj posvećenosti, istrajnosti i lične hrabrosti.

Istražitelj Marinko Baković kaže da je uprkos problemima koje je imao ponosan na posao koji radi.

“Naš je posao da tragamo za nestalim osobama, da štitimo žrtve. On iziskuje puno odricanja. Morate biti jaki da sve to progutate, da na vama ne ostavi traga. Naravno niko od nas nema totalni otklon od emocija. Svi smo ranjivi, vjerovatno to i ostavi određenog traga na ljudima”, kazao je Baković.

Lamija Grebo


This post is also available in: English