Članak

Potrebno istražiti eventualne prijetnje svjedocima u istrazi

14. Novembra 2016.11:39
Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) i Tužilaštvo BiH negiraju tvrdnje svjedoka na suđenjima za ratne zločine da su istražioci na njih vršili pritisak prilikom davanja izjave, dok sudije i pravni eksperti pozivaju da se sve izjave snimaju, a pritisci istraže i kazne.

This post is also available in: English

Razlike između iskaza u istrazi i onih datih u sudnici svjedoci pred Državnim sudom najčešće pravdaju pritiscima koje su na njih vršili istražioci. Svjedoci opisuju kako su im prijetili zatvorom ili gubitkom posla.

U SIPA-i i Tužilaštvu BiH kažu da nemaju saznanja da su njihovi istražioci ikada uzimali izjave suprotno pravilima, te dodaju da nikada nisu imali ni disciplinskih postupaka protiv istražilaca zbog uzimanja izjava.

Advokati i sudije koji rade u predmetima ratnih zločina kažu da se navodi o pritiscima na svjedoke premalo istražuju. Oni pozivaju da se svaki iskaz u policiji ili tužilaštvu snima kako bi se smanjio prostor za uticaj na svjedoke te da se oštro kažnjavaju oni koji to pokušaju.

Sutkinja Vrhovnog suda Federacije BiH (FBiH) Božidarka Dodik smatra je da je potrebno istražiti navode o pritiscima radi prevencije.

Vrhovni sud FBiH Izvor: BIRN BiH
Vrhovni sud FBiH Izvor: BIRN BiH

“Da bi se utvrdilo da li je na svjedoka izvršen bilo kakav pritisak od strane osoba koje ga saslušavaju tokom krivičnog postupka, i to bilo prije ili tokom svjedočenja, neophodno je da se svaka takva radnja prijavi nadležnim organima, istraži, te ukoliko se utvrdi da je počinjena, da se učinitelj sankcionira”, kaže Dodik u izjavi za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Zakon o krivičnom postupku BiH trenutno ne obavezuje istražioce da snimaju iskaze. Prema zakonu, saslušanje svjedoka može se snimati, ali je to obaveza samo u slučajevima kada se radi o maloljetnim osobama, kao i ako postoji bojazan da se svjedok neće moći saslušati u sudnici.

Od osnivanja Odjela za ratne zločine Suda BiH prije 11 godina, jedino je Boško Lazić osuđen za lažno svjedočenje, a Murat Silajdžija zbog pokušaja navođenja na promjenu iskaza. Lazić je osuđen na godinu i tri mjeseca, a Silajdžija na godinu dana zatvora.

Nestanci snimaka iz istraga

Krajem augusta ove godine, na suđenju za zločin počinjen u Čapljini, bivši policajac Renato Brajković je optužio istražioca Tužilaštva BiH za prijetnje.

“Kada ste vi izašli iz sobe, vaš mi je istražilac prijetio da kažem istinu ili da će me u protivnom predati ljudima željnim moje krvi”, rekao je Brajković odgovarajući na pitanja tužioca.

Sličnu situaciju opisao je Stanislav Vukajlović na suđenju za zločine počinjene u Srebrenici kada je svjedočio na Sudu BiH.

“Kad je inspektor iz SIPA-e uzimao izjavu, bio je sugestivan. Primoravao me, prijetio mi zatvorom. To je klasična prijetnja. Ja bih potpisao i smrtnu presudu da mi je poturio”, rekao je Vukajlović.

Glasnogovornik Tužilaštva BiH Boris Grubešić kaže da je rad ove institucije profesionalan. On pojašnjava da svi svjedoci potpisuju zapisnike, te da nikada nije bilo disciplinskih postupaka koji se odnose na uzimanje izjava.

U SIPA-i također negiraju bilo kakve pritiske na svjedoke prilikom davanja izjava.

“U dosadašnjem radu službenika nije utvrđeno postojanje odgovornosti, ni povrede službene dužnosti u odnosu na saslušanje svjedoka”, navode u najvišoj istražnoj instituciji u BiH.

Međutim, advokati Radivoje Lazarević i Aleksandar Lazarević kažu za BIRN BiH da su prijetnje istražilaca svjedocima česta pojava.

“U praksi to se dešava često s obzirom da istražioci imaju pravni interes da dođu do sadržine neke izjave. Kad se tome doda neznanje svjedoka, nepripremljenost svjedoka i arogantnost istražitelja – vrlo je realno da svjedoci nekad kažu ono što ne misle”, tvrdi Radivoje Lazarević.

Advokatica Senka Nožica smatra da bi tužioci trebali ispitivati svakog svjedoka kako bi provjerili njihove izjave iz istrage.

Advokati Zdravko Raić i Senka Nožica. Izvor: BIRN BiH
Advokati Zdravko Raić i Senka Nožica. Izvor: BIRN BiH

“Bez obzira na iskaz u SIPA-i, tužilac treba da pozove svjedoka i pita: ‘Jeste vi u potpunosti saglasni sa izjavom?’, i ako svjedok potvrdi, onda je to sasvim druga situacija. Onda nema više priče ‘prijetio ili nije prijetio’, imao si mogućnost to da kažeš”, objašnjava Nožica.

Odbrane na suđenjima za ratne zločine, kako tvrdi advokat Aleksandar Lazarević, ne dobijaju audio i video zapisnike izjava iz istraga. Pojašnjava da je to problematično jer se iz izjava ne čuju precizno pitanja i odgovori, pa postoji mogućnost uticaja istražilaca.

“Dešavalo se i da na zapisniku piše da je izjava snimana, ali snimak nikad nije dostavljen Odbrani. Jednostavno, nestao je”, kaže Aleksandar Lazarević.

Smanjenje pritisaka

Profesor međunarodnog prava na Univerzitetu u Sarajevu Sakib Softić ističe da bi trebalo obavezno snimati sve iskaze, što bi smanjilo pritiske na svjedoke.

“To bi doprinijelo smanjenju, ali ne i iskorjenjivanju pritisaka”, kaže on.

Sa Softićem se slaže i sutkinja Dodik, koja pojašnjava da iako bi obaveza snimanja u toku istrage doprinijela vjerodostojnosti iskaza svjedoka, to ne bi uklonilo sve probleme.

“Obaveza snimanja bi u određenoj mjeri ograničila mogućnost eventualnih zloupotreba, pritisaka ili prijetnji od strane službenih osoba koje saslušavaju svjedoka. Ali s druge strane, ukoliko se takve situacije zaista dešavaju u praksi, teško da bi se, i pored uvođenja zakonske obaveze snimanja, pojave o kojima je riječ mogle eliminirati, s obzirom da je pritisak na svjedoka moguće izvršiti i prije početka svjedočenja koje se snima”, kaže Dodik.

Jedan takav primjer opisuje advokat Radivoje Lazarević, koji je imao snimak ispitivanja svjedoka u istrazi na kojem se vidi prekid nakon 17 minuta zbog pauze.

“Pravi se pauza od 47 minuta. Nakon pauze svjedok radikalno mijenja iskaz, čak je kontradiktoran navodima koje je do tad rekao. Svjedok nema objašnjenja za to, kaže da je razmišljao na pauzi, što je, ne mogu reći, nemoguće, ali teško povjerovati”, opisuje Lazarević.

Profesor procesnog prava Haris Halilović smatra da bi tužilac po službenoj dužnosti trebao sam ispitati navode ako svjedok tvrdi da je bio prisiljen da dadne odgovarajući iskaz.

“Ne mora to svjedok čak sam niti prijaviti, ali treba istražiti. Ako se ne pokrene krivični postupak, onda bar disciplinski postupak. To je jedna konsekvenca, a druga bi bila da se takav dokaz ne bi mogao korisiti kao zakonit dokaz. Takav iskaz je dobiven silom”, kaže Halilović.

Visoka profesionalnost uposlenih u Tužilaštvu BiH i istražnim agencijama ključna je za smanjenje pritisaka, zaključuju advokati i eksperti.

Džana Brkanić


This post is also available in: English