Aktivisti obilježili još devet lokacija ratnih stradanja

Aktivisti su natpis postavili kod jame Kazani na Trebeviću, gdje je bačen veliki broj tijela ubijenih Srba, a zločin su počinili pripadnici 10. brdske brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), na pansion “Kon-tiki” ili “Kod Sonje” u Vogošći, kao i na bunker iza pansiona, a koji su služili kao zatočenički objekti za muškarce i žene, koje su mahom držane u pansionu, dok su muškarci bili smješteni u bunker.

U Sarajevu su u srpnju natpisi postavljeni u Velikom parku u centru grada te na Kazneno-popravni dom (KPD) Butmir, poznatiji kao “Kula” u Istočnom Sarajevu. Sadašnja sportska dvorana “Musala” u Konjicu je tijekom rata služila kao mjesto zatočenja osoba srpske i hrvatske nacionalnosti i na nju je u srpnju također postavljen natpis.

U Mostaru je natpis postavljen na stadion pod Bijelim brijegom, kao i na Fakultet strojarstva, računarstva i elektrotehnike, gdje je bilo sjedište zapovjedništva Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

“Posebno nam je bila zanimljiva i ‘škakljiva’ lokacija sadašnjeg Općinskog suda u Mostaru, gdje je sud kao čuvani objekt, na kojem memorijalizacija doslovno zakonski nije moguća i dozvoljena. To nam je predstavljalo najveći izazov. Nismo znali kako prići objektu, a čak nismo niti smjeli to uraditi. Pošto je inicijativa takva da postavljamo naljepnicu koja nije trajna, odvažili smo se i stavili je”, kazao je Dalmir Mišković, član grupe mirovnih aktivista, za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Članovi grupe su još Tamara Zrnović, Čedomir Glavaš, Amer Delić i Ajdin Kamber, a do sada su obilježili 76 lokacija u Bosni i Hercegovini. U suradnji s Inicijativom mladih za ljudska prava, u Hrvatskoj su obilježili tri lokacije.

Poručuju da im cilj nije bio postavljati trajne memorijale, nego potaknuti lokalnu zajednicu da se pridruži obilježavanju mjesta, a da se zatim u narednom periodu posveti mogućim trajnijim memorijalima.

Spomenik kao mjesto dijaloga
Mišković kaže da je cilj bio kreirati što neutralniji natpis na tabli, kojim bi jednostavno pozvali na memorijalizaciju neobilježenih mjesta stradavanja, s obzirom da su u BiH u nekim lokalnim zajednicama još uvijek spomenici stradanja tabu tema.

“Ovom akcijom želimo poslati poruku da bi bilo dobro i konstruktivno da se o tim stvarima priča, a da se takva mjesta dostojno obilježi. Memorijalizacija je put ka izgradnji mira, a bez dostojne memorijalizacije kod nas, još uvijek nemamo dovoljnu razinu opominjanja, koja bi donekle dovela do sprečavanja ponavljanja nemilih događaja”, rekao je Mišković.

Grupa je proteklih godina slala poruke da se nijedna žrtva ne bi trebala i ne smije zaboraviti, kao i to da su sve žrtve jednake. Obilježena su mjesta stradavanja civila, kao i mjesta gdje su izvršeni zločini nad vojnicima, ratnim zarobljenicima, a sve u svrhu suočavanja s prošlošću, izgradnje mira i povjerenja, a grupa je upravo i nastala na jednom mirovnom treningu koji je organizirao Centar za nenasilnu akciju Sarajevo/Beograd, koji od tada podržava rad grupe.

“Centar za nenasilnu akciju ima jako razgranatu mrežu ratnih veterana i događa se da su nama lokalni partneri na terenu upravo najčešće ratni veterani, pripadnici nekadašnjih zaraćenih vojski. To su za izgradnju mira fantastične situacije, gdje ljudi koji su bili pripadnici vojski koje su počinile zločine, sada obilježavaju lokacije i pozivaju da se takva mjesta memorijaliziraju”, pojasnio je Mišković.

Grupa aktivista se prije svakog obilježavanja informira i svoje akcije bazira na sudskim presudama i izjavama iz udruženja žrtava.

“Neke lokacije su još u fazi istrage, a za neke lokacije tek dobivamo informacije od udruženja žrtava koje još nisu u procesu istrage. Naprimjer, Bravnice kod Jajca, gdje smo direktno stupili u kontakt s udruženjem žrtava i gdje su nam oni prenijeli dokumentaciju o tome što se tu događalo. Trudimo se da sve naše lokacije imaju pozadinu i kontekst”, kazao je Mišković.

Žrtve bez prava na sjećanje
Ovakve akcije su posebno značajne, prema Miškoviću, s obzirom da lokalne vlasti često blokiraju izgradnju spomenika.

Milan Mandić iz Udruženja porodica nestalih Sarajevsko-romanijske regije upravo je istakao ovakav problem, gdje je udruženje nestalih Srba, Hrvata i Bošnjaka pokrenulo akciju postavljanja spomen-table u Brčkom, a koja je uklonjena isti dan, dok na teritoriji Federacije BiH, točnije na lokaciji bivše kasarne “Ramiz Salčin” u Sarajevu, nije bilo niti moguće postaviti spomen-ploču.

“Svi smo došli do zajedničkog zaključka – da te ploče trebaju, zbog budućnosti i mladih, svugdje gdje je bio logor i gdje su vršena ubijanja logoraša. Pretežno su to bili civili i nevini ljudi koji nisu imali veze s ratom. Tako da bi to bilo dobo, radi upozorenja, da se takav slučaj nikad ne bi ponovio na ovim prostorima”, rekao je Mandić.

Grupa aktivista je navela da će nastaviti svoju akciju, kako bi se proširila svijest kod građana i mladih. Posebno su napomenuli da je značajno obilježiti mjesta stradanja gdje danas borave mladi – poput škola.

“To nastavljanje života u školama i drugim objektima također smatramo memorijalom. Ti objekti mogu nastaviti živjeti s tim natpisima ili tablama, jer bi ti natpisi opominjali buduće generacije koje se njima služe da se u tim objektima nešto strašno događalo”, kazao je Mišković.

Iz grupe su najavili da bi u budućnosti voljeli pronaći način da obilježe objekte koje sada koriste Oružane snage BiH a koji se ne mogu obilježiti na način kako je to ova grupa do sada radila.

(Autor: Mladen Topić)

“Objavljivanje ovog teksta je finansirano grantom Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State).  Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država.“