Članak

Stanišić i Simatović: Jedinice SDB-a Srbije činile zločine u Hrvatskoj

7. Marta 2018.14:45
Na suđenju bivšim čelnicima Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću Frenkiju, vojni vještak Reynaud Theunens posvjedočio je da su jedinice pod kontrolom te službe 1991. godine počinile ratne zločine nad nesrpskim civilima u Hrvatskoj.

This post is also available in: English

Theunens je, kao dokaz učešća jedinica SDB-a Srbije u zločinima, citirao izvještaje obavještajnih organa Jugoslovenske narodne armije (JNA) s terena, o zločinima Srpske dobrovoljačke garde Željka Ražnatovića Arkana i srpskih dobrovoljačkih i paravojnih formacija koje su, po nalazima vještaka, bile pod kontrolom optuženih Stanišića i Simatovića.

Theunens je naveo da su zločini počinjeni u Kninskoj krajini, kao i u selu Škabrnja, te u Vukovaru i na drugim mjestima u istočnoj Slavoniji.

Vještak je, kao dokaz, citirao izvještaj obavještajnih organa Teritorijalne odbrane (TO) Srbije s jeseni 1991. godine, u kojem se navodi da “u Vukovaru, Arkan i njegovi dobrovoljci nekontrolisano čine genocid” i šire “teror”, te da su van kontrole.

Formacije povezane sa SDB-om Srbije bile su uključene, po izvještajima JNA na koje se Theunens pozivao, i u prisilno premještanje i deportacije nesrpskog stanovništva u Kninskoj krajini i istočnoj Slavoniji. Po vojnom ekspertu, ti zločini bili su počinjeni radi “preuzimanja kontrole nad teritorijama koje su smatrane srpskim”, što je, po optužnici, bio cilj udruženog zločinačkog poduhvata čiji su protagonisti bili Stanišić i Simatović, zajedno s tadašnjim predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem i Arkanom.

Stanišića, koji je od 1992. bio šef SDB-a Srbije, i njegovog tadašnjeg pomoćnika Simatovića optužnica tereti za progon, ubistva, deportacije i prisilno premještanje hrvatskih i bošnjačkih civila tokom ratova u Hrvatskoj i BiH.

Po Theunensovom izvještaju, policija i SDB Srbije su 1991. ne samo dozvoljavale nego i podsticale slanje paravojnih snaga i dobrovoljaca na ratišta u Hrvatskoj. Pored toga, SDB Srbije je, preko svojih agenata, uspostavila logore za obuku specijalnih snaga, poput onog u Golubiću kod Knina, gdje je instruktor bio Dragan Vasiljković zvani Kapetan Dragan.

Theunens je citirao izvještaj Simatovića da je, 13. aprila 1991. godine, sa Kapetanom Draganom razmatrao mogućnost njegovog angažovanja u Kninu, “po planu koji mu je ranije predstavljen”.

Po dokumentu tadašnjeg ministra odbrane Srbije Tomislava Simovića, na koji se Theunens takođe pozvao, “Kapetana Dragana je u zemlju pozvala SDB Srbije”, on je sarađivao sa Jovicom Stanišićem i Radmilom Bogdanovićem, u to vrijeme ministrom unutrašnjih poslova Srbije.

Kao dokaz o povezanosti Kapetana Dragana sa SDB-om Srbije, Theunens je ukazao da je on izvještaje podnosio Simatoviću. Da je Simatović imao moć da zapovijeda u Kninskoj krajini, po Theunensovom iskazu, dokazuje i njegovo naređenje da se, u ljeto 1991. godine, oružje sa kninske tvrđave prenese u Golubić.

Theunens je posvjedočio i da je Vojska Jugoslavije (VJ), tokom cijelog rata, pružala personalnu i logističku podršku armijama Republike Srpske Krajine i Vojsci Republike Srpske (VRS). Da bi se prikrilo da oficiri Vojske Jugoslavije ratuju u Hrvatskoj i BiH, pri Generalštabu u Beogradu formirani su posebni kadrovski centri preko kojih su ti oficiri bili plaćani.

Unakrsno ispitivanje Theunensa nastaviće se u četvrtak, 8. marta.

Radoša Milutinović


This post is also available in: English