Članak

Dugi put od predaje do presude

21. Februara 2008.00:00
Šesnaest mjeseci od prvog stupanja Mitra Raševića i Save Todovića pred Sud BiH, okončan je dokazni postupak protiv bivših rukovodilaca KP doma Foča.

This post is also available in: English

Nakon što su Tužilaštvo i Odbrana prezentirali sve dokaze na suđenju Mitru Raševiću i Savi Todoviću, Sudsko vijeće je najavilo da bi presudu za zločine u Foči moglo izreći 28. februara.

Todović i Rašević su, smatra Tužilaštvo, od aprila 1992. do oktobra 1994. godine učestvovali u zlostavljanju više od 700 zatvorenika u Kazneno-popravnom (KP) domu Foča. Rašević je bio komandir straže, a Todović zamjenik upravnika ove ustanove koja je imala “sva obilježja logora”.

Obojica su prvobitno optuženi pred Haškim tribunalom, da bi u oktobru 2006., u sklopu izlazne strategije, predmet bio upućen u Sarajevo na daljnje procesuiranje. Početkom 2007. godine Sud BiH je prihvatio prilagođenu optužnicu.

Iako je dokazni postupak protiv funkcionera KP doma Foča trajao je oko deset mjeseci, obojica optuženih su u pritvoru već nekoliko godina. Mitar Rašević se u ljeto 2003. predao srbijanskim vlastima, dok se Savo Todović za taj korak odlučio gotovo dvije godine kasnije, u januaru 2005., predavši se vlastima Republike Srpske.

Od decembra prošle godine Odbrane optuženih saslušale su ukupno deset svjedoka – šest ih je iskaz dalo na poziv Odbrane Mitra Raševića, a četiri su svjedočila u korist Save Todovića, među kojima je bio i sam optuženi.

Cjelokupni dokazni postupak obilježile su konstantne pritužbe Save Todovića na advokate Mladena Šarenca i Jovana Debelicu, kojeg mu je Sud dodijelio po službenoj dužnosti, kao i činjenica da od početka procesa optuženi odbija sarađivati i komunicirati s njima.

“Ne branim im da rade, ali iz svojih principa neću komunicirati s njima”, rekao je Todović, istaknuvši da postoje pitanja preko kojih “teško može preći”.

“Frapiran sam činjenicom da oni nemaju nijedan haški dokument, čak nisu vidjeli ni hašku optužnicu protiv mene. Sa mog stanovišta, to je nedopustivo”, naglasio je Todović.

Pritužbe Sudskom vijeću uputili su i advokati žaleći se na odsustvo komunikacije sa optuženim, te tražeći razrješenje dužnosti.

“Nama je jako teško spremati odbranu uz ovakve uslove. Ovo je treći ili četvrti put da tražimo razrješenje”, rekao je Mladen Šarenac, glavni branilac, dok je njegov kolega Jovan Debelica ipak zaključio da bi imenovanje novih branilaca naškodilo optuženom.

“To bi bio loš potez za optuženog”, rekao je Debelica.

Sudsko vijeće je zaključilo da nema potrebe za imenovanjem novih branilaca, posebno imajući u vidu stav optuženog, koji je više puta ponovio da ni s njima ne bi komunicirao.

Nasuprot Todoviću, Mitar Rašević nije imao primjedbi na odbranu koju mu je pružio advokat Slaviša Prodanović, te su bez problema zajedno saslušali svjedoke koji su govorili u njegovu korist.

Većini njih Sud je odobrio odgovarajuće mjere zaštite, pa su iskaz dali pod pseudonimom, ali na javnoj sjednici. Izuzetak je bio prvi svjedok M.R., čije je saslušanje većim dijelom obavljeno bez prisustva javnosti, a na javnom dijelu svjedočenja govorio je o “harmoničnim odnosima u Foči” početkom 1992. godine.

Svjedok 5T, koji je u KP domu proveo više od dvije godine, ispričao je kako su svi zatvorenici “osjećali olakšanje” kada bi Rašević došao u logor.

“Dovezli su me povrijeđenog u logor i niko nije uradio ništa da mi pomogne. Dan poslije, Mitar Rašević me je svojim autom prevezao u bolnicu, gdje je i ostao sa mnom nekoliko sati”, ispričao je 5T.

Još jedan zaštićeni svjedok, također bivši zatočenik, pozitivno je govorio o Raševiću.

“Sjećam se kada je Mitar sjeo pored mene i hranio me kao malo dijete jer sam bio ranjen u ruke. Insistirao je da dobijem dupli komad hljeba kako bih se brže oporavio, i uvijek mi je ostavljao cigare i šibicu”, rekao je 4E.

Zaštićeni svjedok 3O, bivši obavještajni oficir Armije BiH, za optuženog se raspitivao razgovarajući s ljudima koji su bili zarobljeni u KP domu Foča.

“Raspitivao sam se za Raševića jer mi je bio komšija, a znam da je prije rata radio tamo. Niko ga nije spomenuo u negativnom kontekstu, čak su mi neki govorili da im je pomagao”, rekao je 3O, kojeg je “iznenadila” optužnica protiv Raševića.

U korist prvooptuženog iskaz je dao i Milutin Tijanić, koji je bio zamjenik upravnika KP doma Foča od septembra 1993. godine. Okosnicu njegovog svjedočenja činilo je negiranje postojanja bilo kakve nadležnosti uprave KP doma nad zatvorenicima koji su tu boravili.

“Uprava KP doma nije imala ništa sa ratnim zarobljenicima”, rekao je Tijanić, te istakao da služba obezbjeđenja, kojom je komandovao Mitar Rašević, nije imala ingerenciju nad ishranom, higijenskim uslovima i zdravstvenom zaštitom zatvorenika. Također je rekao da je optuženi “naoružan neviđenim ljudskim vrlinama”.

“Ako bi postojala mjerna jedinica za poštenje, međunarodna ili lokalna, to bi mogao biti Rašević. Njegov mentalni sklop više priliči udruženju dobrotvornih organizacija, a ne zločinačkih”, rekao je Tijanić.

Prema navodima optužnice, polovinom 1992. godine stražari pod komandom Mitra Raševića i policajci i vojnici “sa Todovićevim i Raševićevim dopuštenjem” ulazili su u KP dom, te izvodili i premlaćivali zatvorenike, nakon čega se nekima od njih gubi svaki trag.

Svjedoci Save Todovića, koji su također imali određene mjere zaštite, pružili su mu alibi govoreći da su u junu 1992. zajedno bili na liniji fronta u mjestu Preljuća kod Foče, te da su ga do kraja jula iste godine viđali “u rodnom selu”, na imanju njegovih roditelja.

“Znam da sam otišao 20. maja 1992. godine na Preljuću, a Savo je došao dan-dva poslije mene. Ostali smo jedno 40 dana”, rekao je svjedok Đ6, a isto su potvrdili i svjedoci M5 i P7, dodavši da je Todović boravio u selu za vrijeme “kosanice”, te da od augusta 1992. godine više nije bio s njima u jedinici.

U svoju korist svjedočio je i sam Todović, insistirajući da, “u cilju zaštite porodice”, njegovo ispitivanje većim dijelom bude obavljeno iza zatvorenih vrata. U dijelu svjedočenja koji je javnost mogla pratiti, ispričao je kako je na vojnu obavezu u KP dom Foča bio raspoređen krajem aprila 1992. godine, kada se prvi put sreo sa upravnikom Miloradom Krnojelcem.

“Gospodina upravnika, sada nažalost osuđenika, nisam prije poznavao. Znao sam da nije ispunjavao formalne uslove za taj posao, pa ga je morao postaviti Krizni štab”, rekao je Todović.

Milorad Krnojelac, bivši upravnik logora u Foči, pred Haškim tribunalom je osuđen na 15 godina zatvora.

Odbrana je na kraju uložila i materijalne dokaze, a svoje dokaze, među kojima i fotografije, a potom i videosnimak unutrašnjosti zgrade i prostorija u kojima su boravili zatvorenici, je uvelo i Sudsko vijeće. Fotografije i videosnimak su napravljeni prilikom uviđaja kojem je prisustvovao i optuženi Todović, koji je, na zahtjev Sudskog vijeća, pokazao u kojoj je kancelariji KP doma boravio tokom rata.

Prema zvaničnom rasporedu Suda BiH, obje strane će završnu riječ iznijeti u petak, 22. februara 2008. godine.


Merima Husejnović je novinarka BIRN – Justice Reporta. [email protected]

Merima Hrnjica


This post is also available in: English