Članak

29 godina zatvora za dvije godine terora nad Sarajlijama

12. Novembra 2009.11:22
Žalbeno vijeće Haškog tribunala smanjilo kaznu Dragomiru Miloševiću za zločine počinjene nad civilnim stanovništvom Sarajeva, te ga oslobodilo odgovornosti za masakr na Markalama u augustu 1995. godine.

This post is also available in: English

Dragomir Milošević, bivši komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS), pravomoćno je osuđen na 29 godina zatvora zbog terorisanja i ubistava civila tokom opsade Sarajeva u periodu 1994. i 1995. godine.

“Žalbeno vijeće oslobađa Dragomira Miloševića odgovornosti za planiranje i izdavanje naredbi za masakr na Markalama 29. augusta 1995. godine, kao i granatiranje zgrade ‘Bitas’ 22. augusta iste godine jer je u tom periodu bio na liječenju u Beogradu, dok je na terenu naredbe izdavao Čedomir Slavoje, njegov zamjenik”, kazao je sudija Fausto Pocar.

Milošević je oslobođen odgovornosti i za granatiranje pijace na Baščaršiji 22. decembra 1994. godine jer “nije bez razumne sumnje” utvrđeno s kojih položaja su granate ispaljene.

U decembru 2007. godine Miloševića je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) nepravomoćno osudio na 33 godine jer je vodio kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja Sarajeva, što je imalo za cilj širenje terora među civilnim stanovništvom.

Milošević je naslijedio Stanislava Galića na mjestu komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a u augustu 1994. i na toj poziciji ostaje sve do novembra 1995. godine.

U masakru na pijaci Markale 28. augusta 1995. godine ubijeno je 37 osoba i oko 90 ranjeno. U decembru 1994. godine na pijaci na Baščaršiji život su izgubila dva civila, dok ih je sedam ili osam ranjeno, dok je prilikom granatiranja zgrade “Bitas” jedna osoba u neposrednoj blizini smrtno stradala i jedna ranjena.

Žalbeno vijeće je Miloševića oslobodilo odgovornosti za planiranje i izdavanje naredbi za snajperske incidente, ali je “bez razumne sumnje” utvrdilo njegovu komandnu odgovornost jer nije spriječio i kaznio počinioce tih zločina.

Vijeće je odbilo žalbu Miloševića da su Vojničko Polje, Ali-pašino Polje, Dobrinja, Sedrenik, Hrasnica i Marijin Dvor bili vojne zone, te utvrdilo da se radilo o civilnom području i da su meta snajperskog djelovanja i granatiranja tokom opsade Sarajeva bili civili.

Za djela nasilja čiji je prvenstveni cilj bilo širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva, kao i za ubistva i nehumana djela, pred MKSJ-om je na doživotni zatvor osuđen Stanislav Galić, bivši komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a.

Galić je pravomoćno osuđen za kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja na Sarajevo, što je za posljedicu imalo veliki broj ranjenih i poginulih građana, uključujući i djecu.

Pred MKSJ-om je za zločine počinjene u Sarajevu bio optužen i Slobodan Milošević, bivši predsjednik Republike Srbije, ali je umro tokom suđenja, u martu 2006. godine, nakon čega je proces obustavljen.

Biljana Plavšić, bivša predsjednica Republike Srpske, priznala je pred MKSJ-om krivicu za učešće, između ostalog, u zločinima u Sarajevu, nakon čega je osuđena na 11 godina zatvora. Krajem oktobra 2009. godine prijevremeno je puštena na slobodu sa izdržavanja zatvorske kazne u Švedskoj.

Za zločine počinjene tokom opsade Sarajeva sudit će se i Radovanu Karadžiću, koji je u pritvoru, te Ratku Mladiću, koji je još uvijek u bijegu.

 

This post is also available in: English