Drugi o Sudu BiH

Serge Brammertz, glavni tužilac Haškog tribunala

Od svog osnivanja, Sud BiH bio je ključni partner Tužilaštvu pri Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY). Sud je pokazao da može nezavisno, nepristrasno i profesionalno rješavati predmete ratnih zločina. To je omogućilo Uredu Tužilaštva da ustupi Sudu BiH šest “11bis” predmeta, i svi su riješeni u razumnom roku. U ovim slučajevima Sud BiH je stvorio važne pravne presedane, uključujući prve osude za genocid i zločine protiv čovječnosti, te je značajno doprinio da oni koji su počinili strašne zločine u BiH odgovaraju.

Rad Suda BiH nije gotov, mnoge žrtve još uvijek čekaju pravdu. Međutim, kada razmislimo o situaciji prije deset godina, shvatit ćemo da je Sud BiH doprinio stvaranju uvjeta za postizanje pravde i vladavine zakona u BiH.

Miodrag Stojanović, advokat

S druge strane, mnogobrojni problemi koje sam uočio u radu, počevši od veoma šarolike prakse u donošenju odluka o maltene istim pravnim pitanjima, neujednačena kaznena politika s različitim aršinima, problem i nesumnjiv pravni pad na ispitu u pogledu stava o primjeni krivičnog zakona u procesuiranju ratnih zločina i očigledna činjenica da kadrovski sastav Suda nije mogao propratiti ove probleme, bacaju jedno drugo, rekao bih, negativno svjetlo na dosadašnji rad Suda.

Istina je da o ovom najtežem problemu primjene Krivičnog zakona dosta odgovornosti stoji i na Ustavnom sudu BiH, koji je svojim odlukama u predmetima Makotuf i Damjanović praktično dao pogrešan smjer radu Suda BiH.

Konačno, plašim se suštinskog problema: cilj suda i ovih postupaka – individualizacija krivične odgovornosti i statisfakcija žrtvama i pomirenje među narodima u BiH – definitivno ovakvim presudama nije ostvaren.

No želim da vjerujem da će se ovi problemi prevazići i da će vrijeme pokazati potrebu postojanja jednog ovakvog suda.
Konačno moram istaći rad na edukaciji svih učesnika u ovim predmetima i rad Odsjeka krivične odbrane (OKO) kao nešto što se mora pohvaliti.

Edina Rešidović, advokatica

Pred Sudom BiH počela sam braniti 2009. godine, nakon tri okončana postupka pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY). Prihvatila sam i usvojila visoke standarde pravičnog suđenja koji se primjenjuju pred MKSJ-om, posebno kad su u pitanju prava optuženih lica i njihove odbrane koja su zagarantovana Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i mnogim drugim međunarodnim pravnim standardima.

Pred Sudom BiH sam se suočila sa činjenicom da neke od tih vrijednosti nisu bile u primjeni, dok su neke od tih vrijednosti vijeća Suda BiH različito tumačila i primjenjivala. Bilo je nužno boriti se za ostvarivanje tih standarda, što smo ja i moje kolege sa sličnim iskustvom činili, čime se doprinosilo unapređenju poštivanja prava koja proizlaze iz Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Sa aspekta odbrane, Sud BiH danas prihvata i primjenjuje znatan broj standarda izgrađenih pred međunarodnim sudovima. No, ipak, u praksi i dalje postoji veliki broj problema koji se prvenstveno odnose na blagovremeno i potpuno otkrivanje dokaza odbrani, na šta odbrana ima pravo, a koji se često sakrivaju od nje. Tako se, naprimjer, dešava da se jedan predmet iz istrage sa više osumnjičenih lica razbije na veći broj manjih predmeta, te se nakon toga onemogućava odbrani da dođe do spisa iz tih drugih predmeta, iako su povezani i radi se o istim događajima. Prisutni su još uvijek problemi zakonitosti dokaza, a poseban problem za odbranu predstavlja pristup vojnim i državnim arhivama, kojima tužilaštvo ima neograničen pristup, a odbrana samo po dozvoli Suda.

Zarije Seizović, vanredni profesor

Rad Suda BiH u predmetima ratnih zločina mogao bi se okarakterisati kao osrednje uspješan da nije bilo nemile situacije u kojoj su BiH kao država i njeno pravosuđe pali na temeljnim zahtjevima principa vladavine prava. Na osnovu odluke Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Maktouf i Damjanović, te odluka Ustavnog suda BiH kojima su ukinute presude u predmetima u kojima je utvrđena primjena zakona na štetu osuđene osobe, Sud BiH je donio oduke kojima je na slobodu pustio nekoliko osoba koje su bile pravosnažno osuđene za najteže oblike teških krivičnih djela, uključujući i genocid!

Da je BiH pravna država, da u njenim najvišim pravosudnim institucijama rade kvalificirani, poslu predani i vrhunski educirani i osposobljeni suci i tužitelji, ove osobe ne bi bile puštene da slobodno izađu iz svojih ćelija i odluče da li će, u međuvremenu, napustiti BiH i tako postati nedostupne njenim organima.

Dodatno je za svaku osudu činjenica da za ovakve katastrofalne propuste nije bio iniciran niti jedan postupak utvrđivanja odgovornosti involviranih. Kako uopće nakon ovoga ocijeniti rad Suda BiH?

Mervan Miraščija, stručnjak za tranzicijsku pravdu

Sud BiH je, uza sve limite i kontinuirane političke pritiske, najsvjetlija institucionalna tačka postdejtonske BiH. Od svog osnivanja uspješno se nosi s najtežom zadaćom tranzicijske BiH – procesuiranjem ratnih zločina, organiziranog kriminala i korupcije, kao i procesuiranjem opšteg i privrednog kriminala – dajući time konstruktivan doprinos jačanju pravne države i sprečavanju nekažnjivosti u lokalnoj zajednici, ali i razvoju međunarodnog humanitarnog prava u globalnim okvirima.

Za dosadašnji rad, kao i direktnu saradnju, imam samo riječi hvale na profesionalnost i kredibilitet Suda BiH. Takođe, nadam se što uspješnijim odgovorima na aktuelne izazove koji su pred Sudom BiH, od njegove veće otvorenosti prema zajednici do nastavka aktivne uloge u strukturiranom dijalogu, odnosno približavanju pravosuđa Bosne i Hercegovine EU standardima.

Selma Korjenić,TRIAL

Sud BiH je institucija koja je dala i daje izniman doprinos kada je u pitanju procesuiranje predmeta ratnih zločina, te je na neki način, slijedeći dobre prakse međunarodnih sudova, uspjela pokazati da se ovakvi predmeti mogu procesuirati i u okviru domaćeg pravosuđa. Svjesni smo da je Sud BiH u proteklim godinama izrekao mnoge važne presude, a koje u konačnici trebaju imati veliki značaj za bh. društvo. Jako je bitno da Sud BiH još čvršće i jače nastavi promovisati i raditi na sprečavanju kulture nekažnjivosti, što i jeste najvažnija poruka koja se šalje građanima naše zemlje.

Međutim, ono što je također jako bitno jeste da ova institucija u svome radu mora načiniti dodatne napore u dijalogu i komunikaciji, naročito kada su u pitanju žrtve zločina, njihove porodice i oni koji zastupaju njihova prava.

Žrtvama i njihovim porodicama mora se dati potpuni pristup pravdi i ostvarivanju i poštivanju prava, i u tom kontekstu smatramo da i Sud BiH treba načiniti dodatne, veoma važne napore.

Hikmet Karčić, pravnik

Rad Suda BiH bih podijelio na dva perioda – period stranih sudija i tužilaca i period bez stranih sudija i tužilaca. Evidentno je da je rad Suda bio mnogo kvalitetniji za vrijeme međunarodnog, a naročito američkog i britanskog uticaja. Prema današnjem radu Suda imam određene rezerve, ali, cjelokupno gledajući, možemo biti zadovoljni njegovim radom ako prihvatimo minimalističke zahtjeve za postizanje pravde i utvrđivanje istine o ratnim zločinima.