Članak

Dokazi Saše Perkovića o duševnoj boli

27. Juna 2019.13:55
Odbrana Saše Perkovića iznijela je dokaze u postupku tužbe za naknadu nematerijalne štete zbog duševne boli nanesene boravkom u kućnom pritvoru dok je bio optužen za ratne zločine.

Odbrana Perkovića, koji je pravosnažno oslobođen optužbi za ratne zločine u Rogatici, pozvala je vještaka Abdulaha Kučukalića, koji je konstatovao sekundarni strah kod Perkovića, kao i duševnu bol.

Kučukalić je objasnio da je nakon pokretanja postupka kod Perkovića bila duševna bol jakog intenziteta u trajanju od 20 dana, a da se kasnije, zahvaljujući mehanizmima odbrane, smanjivala njena jačina, pa je 60 dana bila srednjeg, a 120 dana blagog intenziteta.

Pravobraniteljica Safija Kreštalica prigovorila je na dio nalaza koji se odnosi na dužinu trajanja jake duševne boli. Na njeno pitanje zbog čega je takva procjena ako se ima u vidu da Perković nije bio u životnoj opasnosti, Kučukalić je kazao da bi u tom slučaju konstatovao pretrpljeni primarni strah.

Vještak je kazao da zavisi od pacijenta da li bi stanje bilo bolje da se javio ljekaru, ali da pretpostavlja da bi.

Svjedočeći u postupku Perković je rekao da se nije mogao javiti ljekaru, jer je bio u kućnom pritvoru, kao i zbog toga što u Rogaticu neuropsihijatar dolazi jednom mjesečno, a ranije možda nije nikako ni dolazio.

On je izjavio da je samo njegovo hapšenje ostavilo posljedice i na njegovu djecu, kao i kasnije mjere kućnog pritvora koje su trajale 200 dana. U tom periodu, kako je rekao, strahovao je za svoju sudbinu, nije išao na posao iako je jedini bio zaposlen u porodici, bio je opterećen kreditom, a kontakte je sveo uglavnom na porodicu.

„Svu tu težinu koju sam osjećao tad osjećam i sad nakon oslobađajuće presude. Svrstan sam u zadnju kategoriju ljudi i šljama. Osjećao sam se ponižen, imao sam nesanicu i veliku nervozu… Jedina utjeha mi je bila čista savjest“, kazao je Perković.

On je sa još sedam optuženih u aprilu 2017. pravosnažno oslobođen optužbi za ubistvo 20 Bošnjaka u rogatičkom selu Karačići u septembru 1992. godine.

Perković je rekao da se vratio na posao u Dom zdravlja nakon kućnog pritvora.

Na poziv Odbrane saslušana je i njegova radna koleginica Mirjana Dokić, koja je kazala da je Perkovića posjećivala dok je bio u kućnom pritvoru i da je bio pod stresom, te da ga je zaticala kako sam sjedi i plače. Kada se vratio na posao, kako je navela, primjetila je da ga ljudi izbjegavaju i da su se smanjila druženja s njim.

Perković tužbom zahtijeva 13.000 konvertibilnih maraka naknade.

Nastavak ročišta je zakazan za 2. oktobar.

Marija Taušan