U nastavku suđenja Ratku Mladiću, Haško tužilaštvo prezentiralo je mape na kojima je komanda Vojske Republike Srpske (VRS) u julu 1995. planirala ofanzivu na Srebrenicu.
Svjedočeći u odbranu Radovana Karadžića, ljekar iz Bijeljine Milivoje Kićanović opovrgavao je navode optužnice da su srpske snage protjerivale Bošnjake iz tog grada, tvrdeći da su im “pomagale” da odu.
Unakrsno ispitujući svjedoka odbrane Momira Bulatovića na suđenju Radovanu Karadžiću, tužioci su bivšeg predsjednika Crne Gore suočili sa dokumentima u kojima je osuđivao vođe bosanskih Srba, sugerišući da su umiješani u etničko čišćenje.
Svjedok odbrane izjavio je na suđenju Radovanu Karadžiću da su paravojne snage iz Srbije iskoristile “anarhiju” u Brčkom u proljeće 1992. godine, kako bi uspostavili kontrolu nad gradom.
Apelaciono vijeće Haškog tribunala oslobodilo je Momčila Perišića, bivšeg generala Vojske Jugoslavije (VJ), krivice za zločine počinjene u Sarajevu, Srebrenici i Zagrebu.
Norveški major Thorbjorn Overgard posvjedočio je na suđenju Ratku Mladiću da su civili u Sarajevu stradali od granata i snajperskih hitaca ispaljenih sa položaja Vojske Republike Srpske (VRS).
Svjedočeći kao svjedok odbrane Radovana Karadžića, Vladislav Jovanović, bivši šef diplomatije Savezne Republike Jugoslavije (SRJ), negirao je da je stvaranje jedinstvene srpske države ili Velike Srbije bilo cilj srpskih lidera na Palama i u Beogradu.
U nastavku suđenja u Haagu, Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, iskazom svjedoka Zorana Jovanovića branio se od optužbe za progon Bošnjaka iz opštine Vlasenica, koji je, kako je navedeno u optužnici, poprimio razmjere genocida.
U nastavku suđenja Ratku Mladiću, svjedok Haškog tužilaštva Nermin Karagić ispričao je kako je u ljeto 1992. godine preživio dva masovna ubistva Bošnjaka koja su srpske snage počinile u Ljubiji, u blizini Prijedora.