Članak

Četiri početka suđenja i godine pritvora za “sirijske ratnike” u Beogradu

12. Januara 2018.11:49
Prvo suđenje za ratovanje u Siriji je pred srbijanskim pravosuđem počelo iznova četiri puta, spajane su dvije optužnice, a optuženi se u pritvoru nalaze već četiri godine, što, prema stručnjacima, predstavlja kršenje prava na suđenje u razumnom roku.

U martu ove godine navršit će se četiri godine otkako se Sead Plojović, Izudin Crnovršanin i Ferat Kasumović nalaze u pritvoru, dok se protiv njih vodi sudski proces na Višem sudu u Beogradu za udruživanje radi činjenja djela terorizma, zbog ratovanja u Siriji.

Pored njih, u pritvoru se, po istoj optužnici, oko godinu i pol dana nalazi i Tefik Mujović, a u odsustvu se sudi i Abidu Podbićaninu. Nakon dvije godine pripremljena je i druga optužnica u koju su uključena lica nedostupna organima gonjenja Srbije jer se nalaze u Siriji – Goran Pavlović i Rejhan Plojović.

Milan Antonijević, direktor Komiteta pravnika za ljudska prava “Yucom”, koji prati ovaj proces, kaže da u ovom suđenju najviše pažnje privlači činjenica da pritvor traje skoro četiri godine i da je suđenje više puta počinjalo iznova.

“Ovo suđenje je započelo u martu 2015., a poslije samo nekoliko mjeseci došlo je do izmjene Sudskog vijeća pa je postupak formalno počeo ispočetka. Već u februaru 2016. godine opet dolazi do promjene člana Vijeća, što opet povlači iste posljedice. Nakon šest mjeseci, suđenje opet počinje ispočetka zbog spajanja dva postupka”, pojašnjava Antonijević.

Prema njegovim riječima, radi se o kršenju prava optuženih na suđenje u razumnom roku.

Iz Višeg suda u Beogradu tvrde da prava optuženih nisu prekršena i da je pritvor na snazi zbog “opasnosti od bjekstva i mogućeg ponavljanja krivičnog djela”.

Prva optužnica za ratovanje u Siriji pred srbijanskim pravosuđem, protiv Abida Podbićanina, Seada Plojovića, Tefika Mujovića, Izudina Crnovršanina i Ferata Kasumovića, podignuta je početkom 2015. godine.

Pavlović, Plojović i Kasumović optuženi su da su posredstvom Podbićanina i Mujovića početkom 2013. godine uspostavili vezu sa organizacijama koje su Ujedinjene nacije (UN) proglasile za terorističke – “Islamskom državom Iraka i Levanta” i “Frontom Al-Nusra”. Optuženima se stavlja na teret da su od istomišljenika u Srbiji, zemljama u regionu i Zapadnoj Evropi prikupljali novac i finansirali, vrbovali osobe radi učešća u oružanim sukobima.

Kašnjenja zbog novih hapšenja

U aprilu 2016. godine dolazi do hapšenja Mujovića, koji se do tada nalazio u bjekstvu, pa je suđenje krenulo iznova.

Srbijansko tužilaštvo je zatim podiglo novu optužnicu protiv Gorana Pavlovića i Rejhana Plojovića, te je došlo do spajanja postupka, a iz Višeg suda u Beogradu navode da je ovo bilo opravdano jer se optuženima “stavlja na teret da su radnje preduzimali zajednički s prvobitno optuženim”.

Na upit Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) zašto se četvorica optuženih tako dugo drže u pritvoru, iz Višeg suda u Beogradu kao razlog za to navode opasnost od bjekstva i ponovnog činjenja krivičnih djela.

“Iz izjave okrivljenog Plojovića proizilazilo je da je isti neprijavljeno boravio na jednoj adresi u Novom Pazaru, ali da se ne sjeća kućnog broja, kao i iz izjave okrivljenog Kasumovića proizilazi da isti nije boravio na adresi prebivališta na kojoj je prijavljen. Po ocjeni suda, navedene okolnosti, promatrane u međusobnoj povezanosti, nesumnjivo predstavljaju okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva”, stoji u odgovoru Višeg suda u Beogradu.

Advokat Mensur Šmrković, koji zastupa Seada Plojovića i Izudina Crnovršanina, okrivljuje “nekorektnost Tužilaštva”, koje je u ovom slučaju tokom trajanja sudskog procesa pripremalo novu optužnicu po istom pravnom osnovu, a potom su tražili spajanje postupka.

“Sada, nakon dvije godine, ponovo smo na početku. To odudara od sudske prakse. Tužilaštvo nije moglo ne znati za te druge ljude i radnje. Svi oni su praćeni, bili su na mjerama. Ovi su ljudi unaprijed kažnjeni. Onaj ko provede skoro četiri godine u pritvoru, da se danas završi postupak, već je kažnjen”, kazao je Šmrković.

S njim se slaže direktor Komiteta pravnika za ljudska prava “Yucom” Milan Antonijević, koji pojašnjava da je pritvor mjera što se određuje samo u izuzetnim okolnostima, i treba se svesti na najkraće neophodno vrijeme, a sa sobom povlači i obavezu suda da postupa s naročitom hitnošću.

On napominje da je Ustavni sud Srbije povodom trajanja pritvora zauzeo stav, i u slučajevima kada ocijeni da su razlozi za produžavanje pritvora dovoljni, da se preispituje i da li su sudovi pokazali naročitu hitnost u postupanju.

“Ovdje treba imati u vidu i Ustavom propisane garancije prava na pravično suđenje, koje podrazumijeva i pravo na suđenje u razumnom roku. Srbija godišnje isplaćuje veoma velike sume novca na ime naknade štete zbog neosnovanog pritvora”, kaže on.

Želja za okončanjem u “razumnom roku”

Antonijević dodaje da dodatnu pažnju izaziva i činjenica da svi optuženi nisu državljani Srbije, pa je povećana pažnja i međunarodne zajednice, koja je zainteresirana kako da se postupak okonča “u razumnom roku i uz jasne garancije zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda”.

Postupci u Sudu BiH za boravak na sirijskom ratištu i pokušaje pridruživanja paravojnim formacijama – u kojima su osuđene 23 osobe na ukupno 41 godinu i osam mjeseci zatvora – u prosjeku su trajali ne više od tri mjeseca. Najduži postupci, s više optuženih, trajali su oko deset mjeseci.

Sarajevski advokat Senad Bilić, s iskustvom u predmetima terorizma, kaže da se “opasnost od bjekstva” u sudskoj praksi obično rješava zamijenjenom mjerom oduzimanja putnih isprava i ličnih dokumenata, te određivanjem kućnog pritvora ili zabrane napuštanja mjesta boravišta.

“Na Sudu BiH se vode procesi za najveće ratne zločine, pa su ljudi pod mjerama zabrane. Čudi me što ovi optuženi u Srbiji nisu išli s apelacijama na Ustavni sud”, kaže Bilić.

Prema Biliću, pripajanje više optužnica također nije uobičajeno u bh. sudskoj praksi.

“Radi se o istom činjeničnom supstratu, a uvedeni su novi optuženi. Po meni, to su teška kršenja prava na suđenja u razumnom roku”, kaže Bilić.

Bilić dodaje da je izuzetno teško dokazati ovu vrstu krivičnog djela terorizma s obzirom na malo informacija o stanju u Siriji.

“Naime, neki od njih jesu išli na strana ratišta, to nije sporno. Ipak niko nije uspio sa sigurnošću utvrditi na čijoj su se oni strani borili”, kaže Bilić.

Prema optužnici, Sead Plojović nije ni kročio na tlo Sirije, za Mujovića Tužilaštvo tvrdi da jeste, dok je Izudin Crnovršanin, prema negovom advokatu, u Siriju otišao iz vjerskih pobuda, sa suprugom i dvoje maloljetne djece, ali se zbog teških uslova vratio za mjesec dana.

Zaprijećena kazna zatvora za ova djela je do 15 godina, a prema riječima advokata, tužilac se nije izjasnio koliko će tražiti za njih.

“Određene vjerske djelatnosti koje oni čvrsto upražnjavaju, tužilac tretira radnjom koja ima obilježja krivičnog djela. Konkretno, u islamu neovisno kojem redu pripadaju, propisana su davanja, u smislu međusobnih pomaganja. Određena takva davanja Tužilaštvo tretira kao finansiranje terorizma”, kaže Šmrković.

Prema Šmrkoviću, njegov branjenik Crnovršanin dobio je poruku od prijatelja iz Rožaja, koji je tražio da on odnese 100 eura izvjesnom Irfanu na autobusnu stanicu. Irfan je putovao u Istanbul i novac je na koncu trebao biti isporučen Tefiku Mujoviću.

“Tih 100 eura je finansiranje terorizma za mog branjenika i Tefika Mujovića. I obojica su na taj način u djelu. Jedan zbog vršenja terorizma, a drugi za finansiranje”, pojašnjava Šmrković.

Ovaj postupak je u Srbiji prvi za ratovanje u Siriji, ali Više javno tužilaštvo u Beogradu je do sada pokrenulo 45 postupaka zbog odlaska na ukrajinsko ratište. Do sada su sklopljena 24 sporazuma o priznanju krivice.

Elameri Škrgić Mikulić