Čaušević od svjedoka tražio saradnju sa Sadikovićem

Odgovarajući na unakrsna pitanja Odbrane optuženog Čauševića, svjedok Nedžad Agović je rekao da su kamioni njegovih firmi “Hari Uno” i “Hari II”, koji su uvozili tekstil, duže zadržavani na carinskim terminalima, da je više puta slao dopise UIO-u po tom pitanju, ali da Čaušević kao direktor nije naložio internoj kontroli da ispita navode upućenih dopisa.

“Tim UIO-a za suzbijanje krijumčarenja je više puta pregledao robu koja je uvožena. Dešavalo se da se četiri puta kamion pregleda od Gradiške do Sarajeva”, izjavio je svjedok, dodavši da su u više navrata protiv njegovih firmi podnošene prekršajne prijave i izvještaji o krivičnoj odgovornosti.

Svjedok je pojasnio da se na probleme s carinjenjem žalio svom komšiji, koji mu je kazao da dođe kod Čauševića.

“Objasnio sam mu kada me pitao šta hoću. Pitao me znam li Anesa Sadikovića i rekao da ću morati s njim sarađivati. Odgovorio sam mu da niti me zanima Anes Sadiković niti saradnja s njim”, pojasnio je svjedok, istaknuvši da mu se “smučilo” kada je Čaušević spomenuo Sadikovića i da je shvatio da je s njim uvezan.

Čaušević je kazao da je njemu, kao direktoru UIO-a, svjedok slao dopise dva ili tri puta, te je interna revizija provjerila navode, ali je utvrđeno, kako je dodao optuženi, da kamioni nisu čekali pet ili šest dana, već sat i nekoliko minuta, na šta je Agović rekao da nije tako bilo.

Na pitanje optuženog zašto se za svoje probleme nije obraćao konkurencijskom vijeću, svjedok je kazao da se za ovaj slučaj obraćao tadašnjem ministru sigurnosti Sadiku Ahmetoviću.

Čauševića optužnica tereti za zloupotrebu službenog položaja, pranje novca te primanje dara i drugih oblika koristi, a Sadikovića za davanje dara i drugih oblika koristi pri uvozu kamionskih isporuka tekstila.

Svjedok Alija Mašić, nekadašnji šef Carinske ispostave Sarajevo, rekao je da je iz sredstava informisanja, a kasnije na kolegijima carinskih ispostava, saznao za odnos UIO-a s firmama porodice Sadiković.

Tužilac Dubravko Čampara je svjedoku predočio izjavu iz istrage u kojoj je naveo da je “postojao odnos Čauševića i firmi u vlasništvu Sadikovića te da se niko nije usuđivao da bilo šta poduzme”, na šta je Mašić kazao da je izjava njegova, ali da nije baš tačna.

Odbrani je svjedok rekao da Čaušević od njega nije tražio da preferira ijednu firmu pri uvozu niti za to postoji dokument, te da Sadikovići, koje ne poznaje, robu nisu carinili u Sarajevu.

Drugi svjedok Edin Nuhić je izjavio da je od oktobra 2006. radio u Carinskoj ispostavi Sarajevo, ali da nije bio upućen u proceduru pregleda i svega ostalog i da mu nije ništa poznato za firme u vlasništvu porodice Sadiković.

Potvrdio je svjedok izjavu iz istrage, koja mu je pročitana u sudnici, u kojoj je spomenuo da “kad šef od vas traži na koji način da riješite predmet, izvršilac ste onoga što šef naredi”.

Nedžad Dervišić, bivši šef Odsjeka za održavanje i razvoj informacionih tehnologija u UIO-u, kazao je da je sa Čauševićem bio u strogo službenim odnosima, te da je dostavljao izvještaje o uvozu robe, između ostalog i tekstila iz carinskog sistema, po usmenim zahtjevima sekretarice optuženog.

Nastavak suđenja je 15. februara.