Svjedok Tužilaštva BiH je na suđenju za zločine počinjene u sarajevskom Velikom parku rekao da je vidio kako su vojnici po dovođenju u Dom policije uvedeni u podrumske prostorije.
Na suđenju za zločine počinjene u Zaklopači kod Milića, svjedok Državnog tužilaštva je ustvrdio da lično nije vidio optuženog Radomira Pantića da puca.
Državno tužilaštvo u završnoj riječi je zatražilo da optuženi Mensur Đakić i Begzad Kajtazi budu osuđeni zbog zločina u brčanskom naselju Bukvik u septembru 1992. godine, dok je Odbrana Kajtazija istakla da nije dokazana njegova krivica.
Na suđenju za zločine počinjene u Bosanskoj Krupi, Odbrana Samira Šabića uložila je više dokumenata Stanice javne bezbjednosti (SJB) Bosanska Krupa kojima želi pokazati da je optuženi imao isti tretman prema Srbima i Bošnjacima.
Svjedok Državnog tužilaštva je na suđenju za zločine u Orašju izjavio da je kao zatvorenik vođen na kopanje rovova i tranšea te da je tom prilikom dva puta ranjavan.
Na suđenju Slavku Milovanoviću za zločine počinjene kod Srebrenice, svjedok Državnog tužilaštva je izjavio da je čuo da je selo Rešagići spaljeno u maju 1992. godine.
Vještak Tužilaštva BiH je na suđenju za zločine u brčanskom selu Bukvik rekao da je optuženi Mensur Đakić posmatrao ubistvo tri ranjena lica srpske nacionalnosti, propustivši da kazni i sankcioniše izvršioce ubistva.
Na suđenju za seksualno zlostavljanje počinjeno u Foči u ljeto 1992. godine, svjedok Državnog tužilaštva izjavio je da se optuženi nije nalazio u stanu u zgradi “Lepa Brena” kada je on doveo S-4 i još jednu djevojku.
Na suđenju za zločine počinjene 1992. na području Prijedora, optuženi Darko Mrđa je, svjedočeći u svoju korist, kazao je kako je Saida Sadića predao vojnoj policiji, te da ga niko iz Interventnog voda nije maltretirao.