Dnevni izvještaji – DETEKTOR.BA http://detektor.ba Balkanska Istraživačka Mreža Fri, 26 May 2017 15:16:38 +0000 bs-BA hourly 1 https://wordpress.org/?v=4.7.5 Vujović i ostali: Odbrane traže ukidanje presude, Tužilaštvo veću kaznu http://detektor.ba/vujovic-i-ostali-odbrane-traze-ukidanje-presude-tuzilastvo-vecu-kaznu/ Fri, 26 May 2017 15:16:38 +0000 http://detektor.ba/?p=174738

Odbrane Gorana Vujovića, Miroslava Duke i Željka Ilića zatražile su ukidanje prvostepene presude kojom su njihovi klijenti proglašeni krivim za zločine počinjene 1992. godine u Bileći, dok je Državno tužilaštvo zahtijevalo veću kaznu za optužene.

Goran Vujović, Miroslav Duka i Željko Ilić su u prvostepenoj presudi proglašeni krivim za mučenja, premlaćivanja i zlostavljanje civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti u Stanici javne bezbjednosti (SJB) i Đačkom domu u Bileći.

U obrazloženju žalbe, sve tri Odbrane složile su se da je Sud BiH pogrešno utvrdio činjenično stanje, te su zatražile oslobađajuću presudu ili ukidanje prvostepene presude te novi pretres pred Apelacionim vijećem.

“Sud nije imao dovoljno materijalnih i subjektivnih dokaza. Smatramo da nije dokazan široki i sistematski napad, kao ni postojanje diskriminatorne namjere od strane optuženih”, kazao je u obrazloženju žalbe Dukin advokat Dejan Bogdanović.

Tužilaštvo BiH je zatražilo preinačenje prvostepene presude, utvrđivanje potpune krivične odgovornosti te dužu kaznu od izrečene za sva tri optužena.

Sud BiH je osudio Gorana Vujovića na šest, Miroslava Duku na 12, a Željka Ilića na pet godina za zločin protiv čovječnosti počinjen u Bileći 1992. godine.

Vujović i Duka osuđeni su da su počinili progon protivpravnim zatvaranjima, nečovječnim postupanjem, deportacijom, ubistvima i mučenjem.

Vujović je osuđen da je zločine počinio kao načelnik SJB-a Bileća, a Duka kao komandir u SJB-u. Ilić je osuđen kao policajac za progon, fizičkim i psihičkim zlostavljanjem zatočenika.

Odluka Apelacionog vijeća o žalbama bit će naknadno donesena.

]]>
Bašić: “Zloglasna Azra” http://detektor.ba/basic-zloglasna-azra/ Fri, 26 May 2017 14:54:52 +0000 http://detektor.ba/?p=174587

Svjedok Tužilaštva BiH je izjavio da je u Domu u Derventi jedne prilike vidio osobu pod imenom Azra za koju su ostali zatvorenici govorili da je “zloglasna”.

Tripo Ninčić je ispričao da su ga policajci 13. maja 1992. godine odveli u Dom Jugoslovenske narodne armije (JNA) u Derventi. Rekao je da u prostoriji u kojoj je bio smješten nije imao problema, ali su neki ljudi odvođeni, a vraćali bi se “izmrcvareni”.

“Nisam vidio na koji način su maltretirani. Mislim da je to bilo palicom, nogama, rukama… To nisu radili pred zatvorenicima. Moglo se čuti zlostavljanje. Kad bi nekog udarili, taj bi jauknuo”, ispričao je on.

Svjedok se prisjetio da je jedne prilike vidio ženu koja se zove Azra. Na ruci je, kako je pojasnio, imala gips, a zatvorenici su govorili da je to “zloglasna Azra”.

“Ona je tada više ljudima prijetila. Iskreno da kažem, meni nije. Mahala je nožem. Uglavnom se sve svodilo na prijetnje – da će ih zaklati, urezati krstove na čelo… Za njeno ime sam čuo od mnogih. Svi su ljudi pričali o toj Azri”, pojasnio je svjedok.

Kako je rekao, nakon 15 dana prebačen je u logor Rabić, gdje su ljudi govorili kako je Azra ubila Blagoju Đuraša.

Tužilaštvo BiH je optužilo Azru Bašić da je, kao pripadnica Hrvatskog vijeća obrane (HVO), od 26. aprila do početka maja 1992. godine u prostorijama Doma JNA u Derventi i na području sela Polje učestvovala u ubistvima, mučenju i nanošenju patnji i povreda.

Druga svjedokinja Nihada Čučić je kazala da je početkom rata u Derventi često pripremala hranu i kafe za zatvorenike i vojsku koja je bila u Domu JNA. Kako je rekla, bila je u prilici da upozna osobu koja se zove Azra.

Za nju je kazala da je došla iz Rijeke, te da ju je viđala u Domu i u gradu, ali i da je dolazila kod nje kući.

Čučić je ispričala da je u Domu JNA u aprilu 1992. viđala zarobljenike, koji su bili smješteni u prostoriji ispod stepenica.

“Naselje Čardak znam gdje je. Čula sam poslije da su ljudi dovedeni u Dom. To jutro sam donijela kafu i vojska se spremala da ide na Čardak… Čula sam da su dovedeni, ali ja nisam mogla ući u Dom. Nisam ih vidjela unutra”, izjavila je ona.

Suđenje se nastavlja 21. jula.

]]>
Vrućinić: Posmrtni ostaci muževa http://detektor.ba/vrucinic-posmrtni-ostaci-muzeva/ Fri, 26 May 2017 14:53:46 +0000 http://detektor.ba/?p=174719

Na suđenju Mirku Vrućiniću za zločine u Sanskom Mostu, svjedokinje Tužilaštva BiH ispričale su da su posmrtni ostaci njihovih muževa pronađeni 2010. godine, nakon što su 1992. godine odvojeni od svojih porodica.

Suvada Kadirić je ispričala da jeu Vrhoplju bila do 31. maja 1992. godine, kad je naišla vojska i policija. Dodala je da je oko 30 do 40 osoba strpano u traktor i konjska kola i odvezeno na most na rijeci Sani, gdje je su doveli i muškarce, među kojima je bio i njen suprug.

“Tu na mostu je bila katastrofa”, kazala je svjedokinja, dodavši da je primjetila da tuku neke muškarce.

Ispričala je da su žene odveli u Tominu, gdje je bila oko mjesec dana. Odatle je, kako je rekla, išla u Sanski Most da se pita za supruga kojeg nije našla. Kadirić je rekla da je vođena da kopa kukuruze, te da je primjetila da je voda donijela dva leša, među kojima je prepoznala svog svekra.

Kako je rekla svjedokinja, tijelo njenog supruga ekhumirano je 2010. godine u jednoj šumi kod Tomine.

Optuženi Vrućinić je kazao da svjedokinja ne govori istinu, te da predlaže Sudu BiH da je kazni.

Vrućinić, bivši načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) i član Kriznog štaba u Sanskom Mostu, optužen je da je učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu u sklopu kojeg su vršena ubistva, prisilna preseljenja, protivzakonita zatvaranja i prisilni nestanci.

Druga svjedokinja Ismeta Kadirić je ispričala da su u selo Vrhpolje došli uniformisani ljudi, te da su žene odvedene u Tominu.

“Zaustavili su nas na Vrhpoljskom mostu i tu sam vidjela svog supruga”, kazala je svjedokinja, dodavši da su njegovi posmrtni ostaci pronađeni 2010. u grobnici u selu kod Tomine.

Alem Ćerimović, treći svjedok, rekao je da je 1992. godine imao 15 godina kada se desio napad na selo Hrustovo. Dodao je da je u napadu bilo vojske u šarenim i zelenim uniformama, te da je bilo i plavih policijskih uniformi. On je ispričao da je pored puta bilo ubijenih ljudi, te da je u objektu u koji je bio vlasništvo Huske Merdanovića ubijeno 23 osobe.

Nastavak suđenja zakazan je za 7. juli.

]]>
Milunić i drugi: Bez vremena smrti http://detektor.ba/milunic-i-drugi-bez-vremena-smrti/ Fri, 26 May 2017 14:44:55 +0000 http://detektor.ba/?p=174615

Na suđenju za zločne u prijedorskom selu Zecovi, vještak Državnog tužilaštva je kazao da ne može odrediti vrijeme smrti za osam posmrtnih ostataka na kojima je radio obdukciju.

Specijalista sudske medicine Nermin Sarajlić je odgovarajući na unakrsna pitanja Odbrana optuženih za zločin u Zecovima rekao da ne može odrediti vrijeme smrti zbog stanja posmrtnih ostataka.

Sarajlić je počeo sa svjedočenjem 12. maja, kada je izjavio da je 2013. i 2014. godine radio obdukciju posmrtnih ostataka Hameda, Jasima, Huseina i Ismeta Hopovca, te Elvedina, Senada, Zijada i Zilhada Tatarevića, ekshumirane iz grobnice Tomašica. Za iste, kako je kazao, sačinio je i obdukcione zapisnike.

Prema ovim zapisnicima, kao uzrok smrti navedene su strijelne rane, što je vještak Sarajlić potvrdio tokom ispitivanja te dodao da ostaje pri mišljenju koje je dao u zapisnicima.

Odbrana trećeoptuženog Radovana Četića na ovom ročištu je istakla kako u svojim zapisnicima vještak nije naveo vrijeme smrti, te ga upitala slaže li se da na osnovu onoga što je imao ne može reći približno vrijeme smrti za ovih osam posmrtnih ostataka. Vještak je odgovorio da se nije moguće izjašnjavati o tome, kazavši da s obzirom na stanje posmrtnih ostataka “vremenski period nije moguće procjenjivati”.

On je potvrdio da je obdukcione zapisnike sačinio nakon uzorka za DNK analizu, jer je u svakom zapisniku naveo ime i prezime. Dodao je i da je u obdukcioni zapisnik naknadno ubačeno samo ime.

Također je potvrdio da je obdukcije obavljao u mrtvačnici u Šejkovači, te da nije prisustvovao ekshumaciji.

Koristeći jedan od sačinjenih obdukcionih zapisnika, vještak je naveo da je o razmaku usta cijevi i rane nemoguće govoriti.

Za ubistva, mučenja, seksualno nasilje, uništavanje i oduzimanje imovine stanovnika sela Zecovi u julu 1992. godine, optuženi su Dušan Milunić, Radomir Stojnić, Radovan Četić, Duško Zorić, Zoran Stojnić, Željko Grbić, Ilija Zorić, Zoran Milunić, Boško Grujičić, Ljubiša Četić, Rade i Uroš Grujčić, Zdravko Antonić i Rajko Gnjatović.

Prema optužnici, Milunić je bio komandir Rasavačke čete 6. bataljona 43. brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Radomir Stojnić komandir Rezervne stanice milicije Rasavci, a Radovan Četić predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) i Kriznog štaba za selo Rasavci. Ostali su bili pripadnici Rasavačke čete, milicije te drugih formacija.

Suđenje će se nastaviti 16. juna.

]]>
Mujčinović i ostali: Navodi iz optužnice u sferi nagađanja http://detektor.ba/mujcinovic-i-ostali-navodi-iz-optuznice-u-sferi-nagadanja/ Fri, 26 May 2017 12:19:59 +0000 http://detektor.ba/?p=174304

Odbrana Nedžada Hodžića kazala je u završnoj riječi na suđenju za zločine u Kladnju da tužioci nisu dokazali optužnicu zbog čega je zatraženo donošenje oslobađajuće presude.

Hodžićev advokat Dragan Barbarić istakao je da Tužilaštvo BiH nije van svake razumne sumnje dokazalo da je njegov klijent premlaćivao ili fizički zlostavljalo osobe srpske nacionalnosti s područja Kladnja.

Dodao je da navodi iz optužnice nisu precizirani, te da su navedeni samo mjeseci i godine.

“U optužnici se mora navesti vrijeme, tačan datum, mjesto i osobe koje su učestvovale u događaju. U ovom slučaju ne postoje činjenice koje se mogu povezati s Hodžićem, tako da navodi iz optužnice objektivno zalaze u sferu nagađanja”, kazao je Barbarić.

Hodžiću se za zločine počinjene na području Kladnja sudi sa Safetom Mujčinovićem, Selmanom Busnovom, Nusretom Muhićem, Zijadom Hamzićem, Ramizom Halilovićem i Osmanom Gogićem, nekadašnjim pripadnicima civilne i vojne policije, te Teritorijalne odbrane (TO).

Barbarić je dodao da se dio optužnice za Hodžića zasniva na izjavama dva svjedoka, od kojih je jedan mijenjao svoj iskaz.

“Martinović Mirče je svjedok koji ne može biti kredibilan jer je činjenice lažno prikazivao. Tokom istrage izjavljivao je da on i otac nisu imali nikakvo naoružanje, da bi na ročištu rekao da su naoružanje ipak imali. Ova činjenica diskredituje ovog svjedoka i kao civila, jer čovjek koji ima oružje, nije civil”, objasnio je Barbarić.

Advokat je u završnoj riječi kazao i da su postojali svjedoci koji su bili zatvoreni u zgradi u Stuparima, a koji su naveli da je optuženi Hodžić bio momak koji je bio “izuzetno human” i koji se prema njima dobro ponašao.

“Same riječi svjedoka, da mu je Hodžić mnogo pomogao i to kad mu je bilo najteže, mnogo govore o optuženom. Bez adekvatnih dokaza, odnosno bez objektivnih pokazatelja da je bilo ko pretrpio fizičke povrede od optuženog Hodžića, tražim od Suda da oslobodi mog branjenika”, istakao je Barbarić.

Naredno ročište zakazano je za 16. juni, kada će Odbrana Osmana Gogića iznijeti završnu riječ.

]]>
Suđenje Kovačeviću razdvojeno zbog zdravstvenog stanja http://detektor.ba/sudenje-kovacevicu-razdvojeno-zbog-zdravstvenog-stanja/ Fri, 26 May 2017 12:15:27 +0000 http://detektor.ba/?p=174443

Sud BiH donio je rješenje kojim se postupak protiv Mlađena Kovačevića razdvaja od suđenja Bošku Deviću za ratne zločine počinjene u Ključu.

Razlog razdvajanja postupka, kako je saopšteno iz Državnog suda, jeste Kovačevićevo zdravstveno stanje.

Po nalogu Suda BiH, vještak sudske medicine Ibrahim Gavrankapetanović je obavio pregled optuženog, te kazao da je Kovačević nepokretan i nekomunikativan te da s njim nije mogao uspostaviti kontakt.

“Boluje od šećerne bolesti, ne vidi. Slijep je. Apsolutno nesposoban. I da ga donesete u sud, nema koristi”, izjavio je vještak početkom maja ove godine, dodavši da se radi o trajnoj nesposobnosti.

Vještačenje Kovačevića obavio je i vještak neuropsihijatar Muhamed Ahmić, rekavši da se kod optuženog radi o organskom poremećaju ličnosti, te da mu je 24 sata potrebna njega.

Za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Ključa, zajedno s Kovačevićem optužen je i Boško Dević. Prema optužnici, Kovačević i Dević su, kao pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), u augustu 1992. učestvovali u progonu i ubistvima bošnjačkog stanovništva koje je prethodno izvedeno iz kuća u mjestima Krasulje i Kamičak.

]]>
Medić i Rajič: Maltretiranje zaštićene svjedokinje http://detektor.ba/medic-i-rajic-maltretiranje-zasticene-svjedokinje/ Fri, 26 May 2017 10:37:37 +0000 http://detektor.ba/?p=174061

U nastavku suđenja za zločine počinjene u Čapljini, pročitani su iskazi svjedokinje “C” u kojima je navela da ju je Ivan Medić 1992. godine u logoru Dretelj ispitivao i maltretirao.

Svjedokinja “C” je u istrazi 2014. i 2015. godine, prema zapisnicima koji su pročitani pred Državnim sudom, kazala da su je pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) u julu 1992. odveli u logor Dretelj (općina Čapljina).

Kako je rekla, smještena je u prostoriju u zgradi komande, gdje je zatekla svjedokinju “A”, a kasnije je dovedena osoba “B”.

“Svjedokinju ‘A’ i Jelenu Mrkić su najviše izvodili, a kada su se vraćale, bile su uplakane i šutjele su. Vidjeli smo kako su ‘A’ vukli za kosu na hodniku… Najviše je zlostavljana ‘A’, jer je bila najmlađa i najljepša među nama”, kazala je zaštićena svjedokinja u iskazu koji je pročitao tužilac Stanko Blagić.

Izjavila je i da su je Ivan Medić i Mirsad Repak jednom ispitivali za sinove. Prema zapisniku, tukli su je, zabijali joj igle pod nokte i palili kosu.

“Ivan Medić iz Ljubuškog me maltretirao zajedno sa ostalim. I danas imam ožiljke iznad grudi od gašenja pikavaca. Mene su dva puta silovali, ali nisam vidjela ko jer je bio mrak”, navela je svjedokinja “C”.

Ivan Medić i Tonćo Rajič su, prema optužnici, od 5. maja do 17. augusta 1992. godine, kao pripadnici HOS-a i Hrvatskog vijeća obrane (HVO), učestvovali u nezakonitom zatvaranju, nečovječnom postupanju, pljačkanju imovine te prisiljavanju na seksualni odnos civila srpske nacionalnosti u logoru Dretelj.

Tužilac je priložio zapisnik o prepoznavanju, u kojem je svjedokinja prepoznala optuženog Medića kao osobu koja je vršila zlostavljanje i mučenje lica srpske nacionalnosti.

S obzirom da svjedokinja nije bila prisutna u sudnici, Odbrana je rekla da bi je željeli pitati da li je tačno da Medića nije poznavala odranije, da joj on nije palio kosu i zabijao igle, kao i da li je uz pomoć drugih dopunjavala svoja sjećanja u vezi s dešavanjima u Dretelju.

Tužilaštvo BiH je izvršilo izmjenu optužnice, ali detalji izmjena nisu pročitani javno. Tužilac Blagić je pojasnio da se ništa značajno nije promijenilo, da su isti događaji, te da je samo došlo do “terminološkog preciziranja”.

Suđenje se nastavlja 21. jula, kada će Odbrana prvooptuženog uložiti materijalne dokaze.

]]>
Žilić: Završeno izvođenje dokaza Tužilaštva http://detektor.ba/zilic-zavrseno-izvodenje-dokaza-tuzilastva/ Fri, 26 May 2017 10:33:30 +0000 http://detektor.ba/?p=174109

Na suđenju Edhemu Žiliću, optuženom za zločine počinjene u Konjicu, Tužilaštvo BiH je ulaganjem materijalnih dokaza završilo s dokaznim postupkom.

Tužiteljica Sanja Jukić uložila je preko 20 dokaza koji su Odbrani sporni te više od 35 nespornih materijalnih dokaza. Na sporne dokaze Odbrana je imala prigovore relevantnosti i zakonitosti, kazavši za neke da se ne odnose na period iz optužnice, niti na optuženog.

Jukić je uložila, između ostalog, dokumente iz aprila 1993. na kojima se, kako je rekla, pokušava dokazati formiranje “Musale”, kao i da će obezbjeđenje vršiti pripadnici bataljona Vojne policije 4. korpusa, kojoj je pripadao i optuženi.

Odbrana je, uz prigovor, istakla kako se nekim dokumentima dokazuje da se radilo o ratnim zarobljenicima i “legitimnom vojnom cilju”.

Uložen je i zapisnik bataljona Vojne policije od 3. maja 1993. o primopredaji, za koji je Jukić napomenula da sadrži popis osoba hrvatske i srpske nacionalnosti s imenima nekih svjedoka koji su dali iskaz pred Sudom BiH.

Ona je uložila i dokumente iz maja 1993. godine kojima se dokazuje da su zarobljenici s područja općine Konjic prebacivani u “Musalu”, o čemu su, kako je pojasnila, govorili neki svjedoci Tužilaštva BiH. Odbrana je naglasila da je iz toga vidljivo da optuženi nije imao nadležnost za premještaj zarobljenika.

Među nespornim dokazima uložene su i službene zabilješke i zapisnici upravnika Edhema Žilića iz 1993. godine, kao i spiskovi zatvorenika s potpisom optuženog.

“Ovim smo iscrpili dokaze Tužilaštva iz optužnice”, kazao je predsjedavajući sudija Halil Lagumdžija, te dao Odbrani rok za dostavljanje spiska svjedoka s obrazloženjima.

Prema optužnici Tužilaštva BiH, Žilić je činio, naredio, omogućio i nije spriječio nečovječna postupanja prema zatvorenicima hrvatske i srpske nacionalnosti u zatočeničkom objektu sportske dvorane “Musala” u Konjicu.

Suđenje će se nastaviti 23. juna.

]]>
Mrđa Darko i ostali: Slika bajoneta zauvijek urezana u sjećanje http://detektor.ba/mrda-darko-i-drugi-slika-bajoneta-zauvijek-urezana-u-sjecanje/ Fri, 26 May 2017 10:19:24 +0000 http://detektor.ba/?p=174058

Na suđenju četvorici bivših policajaca, svjedok Državnog tužilaštva opisao je kako je gledao ubistva logoraša iz Prijedora na Manjači.

Svjedok Adil Draganović je ispričao da je u ljeto 1992. bio zatvorenik u logoru Manjača.

“U tom trenutku, u Manjači je bilo zatvoreno i nekoliko Prijedorčana. Od njih i od predstavnika Crvenog krsta smo saznali da će jedna grupa iz Omarske i Keraterma biti prebačena kod nas… Početkom augusta, jedne noći, ugledali smo svjetla vozila. Mi smo se nadali da su to autobusi kojima ćemo otići u razmjenu, jer su izgledali prazni”, prisjetio se Draganović.

On je napomenuo da je ujutro od pet sati bio zadužen za rad u vanjskoj kuhinji i da je tada vidio da je riječ o oko 20 autobusa iz Prijedora.

“Tada smo ugledali da se izvode ljudi s rukama na potiljku, pognutih glava, i redaju se u redovima pred ulaz na Manjaču. Vidjeli smo policajce u plavim uniformama u pratnji”, naveo je svjedok i dodao da su u pratnji bila i dva oklopna vozila.

Draganović je posvjedočio da je gledao “stravične slike ubijanja ljudi”. Pojasnio je da je grupa policajaca napravila krug, u koji su iz autobusa izveli, prema njegovom sjećanju, šestoricu zarobljenika. Dvojica su iznesena i za njih nije znao da li su bili mrtvi ili živi.

“Gledao sam s udaljenosti nekih 50 metara. Dovedu jednog u sredinu kruga i mirno ga, jedan po jedan, udaraju. Kad udara prvi, čuješ krik, a potom ništa… Nabijali su ih špicom ili petom čizme. Zalete se – i udarac. Udarali su i kundakom”, prisjetio se svjedok.

Dodao je da je posljednji zarobljenima prilazio tamniji, niži, sportski građen muškarac, odjeven u crnu trenirku te bijelu majicu kratkih rukava.

“Taj zadnji je imao bajonet, i tu ću sliku pamtiti dok sam živ. Nogom bi im stao na vrat i prebacivao težinu svog tijela, pritiskao po dvije do tri minute i onda bi završavao ubodom. Nisam mogao vidjeti da li u glavu, lice ili vrat”, ispričao je Draganović.

Tijela su stavljana sa strane, kako je rekao Draganović, a naknadno su odvezena “tamićem” žute boje. Ostali zatvorenici su, prema njemu, uvedeni u krug Manjače, gdje su ih dvojica doktora pregledala i konstatovala povrede.

Draganović je svjedočio na suđenju bivšim prijedorskim policajcima Darku Mrđi, Zoranu Babiću, Radenku Marinoviću i Milanu Gavriloviću. Oni su optuženi da su učestvovali u progonu bošnjačkog stanovništva u okviru širokog i sistematičnog napada vojske i policije Republike Srpske. Na teret su im, po šest tačaka optužnice, stavljena ubistva, prisilni nestanci i nečovječno postupanje 1992. godine.

Drugi svjedok Zilhad Čustić je kazao da je iz logora Omarska prebačen na Manjaču. Naveo je da je tučen u autobusu na Manjači, kao i Osman Denić i Nezir Krak, koji je nekoliko puta izvođen dok su autobusi stajali ispred logora.

“Miro reče da je Nezir prestao da diše. Nije disao ni Osman Denić… Ispred se čulo ‘Dedo ovo, ono’. Tuku ga. Dedo Crnalić. Onda je neko rekao i Đuzinog uhvatiše. Kažu, zaklaše ga”, izjavio je Čustić.

Sudsko vijeće je saopćilo da je donijelo odluku o razdvajanju predmeta, zbog efikasnosti i ekonomičnosti, u odnosu na optuženog Gavrilovića, jer njega optužnica tereti samo po jednoj tački, za nečovječno postupanje.

Suđenje Gavriloviću će se nastaviti 6. juna, a ostaloj trojici optuženih 7. jula.

]]>
Vikić i ostali: Sudbina vojnika iz transportera na Dobrinji http://detektor.ba/vikic-i-ostali-sudbina-vojnika-iz-transportera-na-dobrinji/ Thu, 25 May 2017 13:50:01 +0000 http://detektor.ba/?p=173813

Na suđenju za zločin u Sarajevu, svjedok Državnog tužilaštva je kazao da je znao da osam zarobljenih vojnika sa transportera na Dobrinji vode u policijsku stanicu Novi Grad, ali da nije saznao šta se s njima kasnije desilo.

Almir Vejo, bivši policajac u općini Novi Grad, prisjetio se da je bio na Dobrinji kada je došlo do zarobljavanja grupe vojnika u tom naselju 1992. godine.

“Stanari su rekli da je iza zgrade pala gusjenica, transporeter taj bio. I otišli smo tamo da vidimo”, rekao je Vejo i dodao da je saznao da je tamo bilo osam vojnika.

Svjedok je naglasio da su stanari pregovarali s njima, ali da se ne može sjetiti da je on lično s njima razgovarao. Tužilaštvo je reklo da je u ranijem iskazu svjedok naveo kako je jedna osoba izašla iz transportera i rekla da čekaju da dođe vojska po njih, što je on i potvrdio.

Vejo je naglasio da vojnike niko nije dirao, te da je išao u njihovoj pratnji do mjesne zajednice, gdje su pretrešeni i da su kod njih nađene bombe. Svjedok je istakao i da je o tome obaviještena policijska stanica Novi Grad.

“Oni su rekli da će poslati nekog po te ljude. Došao je kombi, mislim da je bio policijski Novi Grad”, rekao je Vejo.

Istakao je da su vojnici ušli razoružani u kombi, te da “nije bilo lisica”. Na predočenu izjavu prema kojoj tvrdi “da misli” da su vojnici bili vezani kanapom, jer nije bilo lisica, svjedok je kazao da “može biti” i da se ne može sjetiti.

Vejo je naveo da je bio prisutan kada su ušli u kombi i da je znao da ih vode u policijsku stanicu Novi Grad. Negirao je da je ikad saznao šta se desilo s tim osobama.

Za zločin protiv ratnih zarobljenika optuženi su Dragan Vikić, Jusuf Pušina, Nermin Uzunović i Mladen Čovčić. Optužnica ih tereti da su kao pripadnici policijskih i sigurnosnih struktura bili informirani o zarobljavanju osam pripadnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) iz transportera u kvaru koji se nalazio na području sarajevskog naselja Dobrinja.

“Nakon toga su zarobljenici odvedeni na lokalitet Velikog parka, u blizini Doma policije, u središtu Sarajeva, gdje su ubijeni rafalnim pucanjem iz vatrenog oružja, u čemu su učestvovali optuženi Uzunović, Čovčić i druge osobe”, navodi se u optužnici Tužilaštva BiH. Prema navodima Državnog tužilaštva, tijela su uklonjena i sakrivena, a djelimični posmrtni ostaci dvojice ubijenih su pronađeni, a za ostalima se još uvijek traga.

Drugi svjedok Srđan Tešanović je ispričao da je bio u rezervnom sastavu u kasarni JNA u Lukavici, kada je u aprilu 1992. stigla informacija da par transportera treba ići na Ilidžu. U jednom od njih, kako je rekao, bili su Milivoje Lalović, Đoko Bjelica i još jedna osoba.

Pojasnio je da su transporteri krenuli i da je kasnije javljeno da je kvar nastao na jednom u okolini aerodroma, te da su imali infomaciju da su zarobljeni na tom području. Istakao je i da je kasnije pronađen transporter, ali “da njih nije bilo”.

“Zadnju informaciju koju sam imao je da su ubijeni”, rekao je svjedok.

Suđenje će se nastaviti 6. jula.

]]>