Na početku završne riječi, Radovan Karadžić je kazao da Tužilaštvo u Haagu kao dokaze protiv njega podastire aluzije, ćakulanja, kao i svjedočenja svojih zaposlenih.
Na suđenju Ostoji Stanišiću i Marku Miloševiću, optuženima za genocid u Srebrenici, Tužilaštvo BiH je u sudski spis uvrstilo transkripte iskaza Dragana Obrenovića sa suđenja u Haagu iz 2003. godine.
Državno tužilaštvo zatražilo je ukidanje prvostepene presude kojom su Ivo i Veselko Raguž oslobođeni krivice za zločine počinjene 1993. godine na području Stoca i Čapljine. Odbrane su zatražile odbijanje žalbe i potvrđivanje prvostepene presude.
U nastavku suđenja Ratku Mladiću, svjedok Odbrane je rekao da se, nakon što su stanovnici sela Hrustovo kod Sanskog Mosta odbili da predaju oružje srpskim snagama, krenulo u čišćenje terena.
Tokom iznošenja završne riječi, Radovan Karadžić je rekao da, kao predsjednik Republike Srpske (RS), nije trebao da reagira na informacije iz ministarstava unutrašnjih poslova (MUP) u vezi sa uslovima u zatvorima.
U završnoj riječi Radovan Karadžić je kazao da je kao predsjednik Republike Srpske izdao 64 naredbe za poštivanje humanitarnog prava, i da to Tužilaštvo u Haagu zanemaruje.
Svjedok Odbrane na suđenju Ratku Mladiću je izjavio da je dio “Rasadnika” u Rogatici bio prihvatni centar, u kojem je vidio civile koji su se slobodno kretali.
U završnoj riječi Tužilaštvo u Haagu zatražilo je da se Radovan Karadžić osudi na doživotni zatvor kako bi bila postignuta pravda za sve žrtve iz Sarajeva, Srebrenice i ostalih gradova u BiH.