Članak

Bundalo i ostali: Poznanstvo za spas

28. Aprila 2009.00:00
Svjedok Odbrane Neđe Zeljaje kazao da mu je drugooptuženi spasio roditelje u toku 1992. godine tako što je omogućio da budu pušteni iz zatočeništva.

This post is also available in: English

Svjedok Odbrane Smajo Nezir tvrdi da je Neđo Zeljaja pomogao njegovim roditeljima 1992. godine da izađu iz logora “Barutni magacin” u Kalinoviku.

“Moji roditelji su mi pričali da ih je srpska vojska presrela u pokušaju zbjega u Dobrom Polju, nakon čega su odvedeni u Kalinovik. Tamo je moju majku, njoj tada nepoznati čovjek pitao za mene. Rekao joj je da se zove Neđo Zeljaja i da će im pokušati pomoći”, kazao je Nezir.

Nezir je rekao da Zeljaju poznaje od prije rata, kada su zajedno radili u “saobraćajnoj policiji u Sarajevu”.

Neđo Zeljaja, zajedno s Ratkom Bundalom i Đorđislavom Aškrabom, tereti se za zločine protiv čovječnosti počinjene na području Kalinovika tokom 1992. i 1993. godine.

U optužnici stoji da je Zeljaja tada bio komandir Stanice javne bezbjednosti Kalinovik, Bundalo komandant Taktičke grupe u tom mjestu, dok je Aškraba nadzirao logor “Barutni magacin”.

Svjedok Nezir je dodao da su njegovi roditelji nakon zarobljavanja odvedeni u “Barutni magacin”, gdje ostaju 25 dana, nakon čega su, uz pomoć Zeljaje, pušteni na slobodu.

“Pričali su mi da su došli neki ljudi i prozvali ih. Povezali su im oči i poveli ih prema Rogoju, da bi im jedan od njih rekao da će ih pustiti, te pitao ko su oni jer im Zeljaja želi pomoći na taj način”, kazao je Nezir, dodavši da je također Zeljaja, 1994. godine, omogućio i razmjenu njegovog rođaka Mustafe Hodžića nakon što je zarobljen na Treskavici.

I Huso Dervišević, drugi svjedok Odbrane, kazao je da Zeljaju poznaje od prije rata, te dodao da je, zbog poziva da svjedoči u njegovu korist, imao “dosta neprijatnosti”.

“Više puta su me pozivali ljudi na telefon i pitali zašto ću svjedočiti za Zeljaju. Rekao sam im da ću govoriti istinu o onome kakav je Zeljaja bio prema meni, a valjao mi je. Svaki put kada bi me prije vidio, pozvao bi me na piće i fino se upitao”, objasnio je Dervišević.

Ovaj svjedok je kazao da je živio u selu Varoš, odakle je “zbog napada na Trnovo” mještane iselila Armija BiH u selo Vujinoviće. U toku sukoba na području Kalinovika, kako je rekao svjedok, nije viđao Zeljaju.

Odbrane Bundala i Aškrabe nisu imale pitanja za svjedoke.

Nastavak suđenja zakazan je za četvrtak, 30. april 2009. godine.

This post is also available in: English