Članak

Božić i ostali: Obezbjeđivanje konvoja

27. Juna 2007.15:10
Svjedok Tužiteljstva negirao je da su četvorica optuženih bili u blizini objekata u Bratuncu i Zvorniku gdje su zatočeni i zlostavljani muškarci Bošnjaci iz Srebrenice.

Prema izjavi svjedoka Tužiteljstva BiH Nikole Popovića, bivšeg pripadnika Vojne policije Bratunačke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), niko od četvorice optuženih nije bio prisutan u osnovnoj školi u Bratuncu ni u školi u Zvorniku u trenuku kada su dovođeni zarobljeni Bošnjaci, niti u Potočarima gdje su razdvajani muškarci od žena i djece.

Zdravko Božić, Mladen Blagojević, Željko Zarić i Zoran Živanović, bivši pripadnici istog odreda kao i Popović, terete se da su 13. i 14. jula 1995. godine bili u obezbjeđenju škola u Bratuncu i Zvorniku u kojima je pritvoreno oko 3.000 Bošnjaka. Također se terete da su u neke od zarobljenika pucali, pri čemu su oni smrtno stradali.

Nikola Popović je ispričao kako su 13. jula 1995. godine pripadnici Vojne policije angažirani na “obezbjeđenju civila Bošnjaka” koji su nakon pada Srebrenice autobusima odvoženi sa područja Potočara.

Pripadnici Vojne policije su – kako je rekao Popović – “stajali pored autobusa da se ne bi nešto loše desilo”. Žene i djeca su autobusima prebačeni u pravcu Kladnja.

“Žene, djeca i starci su lijepo izgledali, bili su smireni i govorili su: ‘Svaka vam čast što nas tako osiguravate’”, prisjetio se Popović evakuacije Bošnjaka iz Potočara.

Muškarci su odvezeni u Bratunac i zatvoreni u prostorije osnovne škole. Popović je rekao da su u svakom autobusu bila po dva ili tri vojna policajca. Na pitanje tužitelja Kwai Hong Ippa koliko je bilo autobusa u koloni ka Bratuncu, Popović je rekao da su bila četiri.

Tužiteljstvo je potom svjedoku predočilo zapisnik sa njegovom izjavom koju je dao u toku istrage, kada je rekao da je bilo 10 autobusa.

“Kada sam davao tu izjavu, mislio sam na sve autobuse, i one sa ženama i one sa muškarcima”, pojasnio je razlike u dvjema izjavama.

Popović je bio u jednom od autobusa kojima su prevoženi muškarci ka Bratuncu. Ispred škole su muškarci izašli, dok su vojni policajci ostali ispred zgrade. Svjedok je rekao i da su vojni policajci zarobljenicima u školi donosili vodu i hljeb.

Istog dana – tvrdi svjedok – u sam centar Bratunca došao je i konvoj autobusa iz pravca Konjević Polja, u kojima su također bili civili Bošnjaci, a koji je potom upućen ka Zvorniku. Popović je ponovno bio u pratnji vozeći se u transporteru sa oznakama UNPROFOR-a.

Prema navodima optužnice, i četvorica optuženih su bili u pratnji ove kolone, te su po dolasku u Zvornik osiguravali školsku salu gdje se nalazilo između 1.000 i 2.500 nenaoružanih civila. Sva četvorica su – tvrdi se u optužnici – “učestvovali u maltretiranju, premlaćivanju i okrutnom postupanju, i radnjama koje izazivaju strah” kod zarobljenika.

Tijekom unakrsnog ispitivanja, na pitanje Odbrane da li su optuženi bili u Zvorniku i Bratuncu, Popović je odgovorio negativno. Negirao je zlostavljanje zarobljenika, te je rekao da je, neposredno po dolasku u Zvornik i ulasku zarobljenika u salu, napustio ovo područje.

Nastavak suđenja je 4. jula 2007. godine, kada će biti saslušan još jedan svjedok Tužiteljstva.