Članak

Bogdanović i ostali: Ubistva u Janji

16. Februara 2017.16:47
Svjedokinja Tužilaštva BiH govorila je o ubistvima mještana u Janji kod Bijeljine.

Fehima Durgutović je s porodicom živjela u Janji i bila je vjeroučitelj. Kazala je da je 1992. godine viđala vojne formacije na ulicama te da je bilo odvođenja i privođenja ljudi, kao i ubistava.

“Đulza Durgutović, nju sam spremala za dženazu. Bila je ubijena. Koščice smo joj kupile po zidu… Raspitivala sam se kako je nastupila smrt. Svi, i njen sin, govorili su: ‘Svi znaju ko.’ Kažu: ‘Lično Mićo i njegov brat su bili u crnom kombiju, otvorena vrata…’”, prisjetila se ona.

Kada je ubijen bračni par Milkić, kako je dodala, stanovništvo se spontano okupilo kako bi saznali šta se to dogodilo. Kako je navela, na ulici je bilo puno vojske i policije i tjerali su narod da se raziđe.

“Kasnije je bilo ubistvo jednog momka, Edina. Bilo je devet do deset slučajeva ubistava gdje sam prisustvovala dženazi”, izjavila je Durgutović.

Za zločine počinjene u Janji optuženi su Zoran Bogdanović, Milan Đokić, Ljubiša Ikić, Branislav Trišić, Zoran Tanasić, Žarko Milanović, Mladen Krajišnik, Savo Mršić, Milivoj Čobić i Milan Marković. Optuženi su bili komandiri te pripadnici aktivnog i rezervnog sastava Stanice milicije u Janji.

Optuženima je na teret stavljeno da su učestvovali u progonu, nezakonitom privođenju, maltretiranju, premlaćivanju i ubistvima civilnog bošnjačkog stanovništva na području Janje.

Svjedokinja Durgutović je ispričala kako ju je u aprilu 1993. godine probudila detonacija, kada je džamija srušena. Napomenula je da su džamiju noć ranije čuvala dva policajca.

Taj dan, kako je kazala, na mostu u Janji je vidjela policajca Miću Đokića. Taj trenutak opisala je kao najgori u životu. Đokić ju je, kako je navela, cinično gledao i podsmjehivao se.

Durgutović je rekla da je Janju napustila sredinom 1993. godine, kada su dvojica policajaca dolazila u njenu kuću i nešto tražila.

Svjedok Hazim Delić je kazao da je za vrijeme rata radio u Sremskoj Mitrovici, u Srbiji, i da je često dolazio u posjetu roditeljima i bratu u Janju. Do sredine 1993. godine, kako je rekao, nesmetano je prelazio granicu, a onda mu je trebala posebna dozvola.

Prilikom dolaska u Janju, kako je kazao, vidio je brojne uniformisane i naoružane formacije. Ispričao je da su se njegovi roditelji žalili jer su morali poljoprivredne proizvode davati vojsci kako ne bi imali problema.

Prema njegovim saznanjima, u augustu ili septembru 1993. izvjesni policajac Os, s još nekoliko lica, pretukao je njegove roditelje i brata.

“Majku su udarali, gazili je nogama, tukli je po stomaku… Vidio sam modrice po njoj. Brata i oca su odveli u policiju i tamo istukli. Otac mi je pričao da mog brata nije mogao prepoznati od batina. Otac je morao potpisati papir na kojem se odriče svoje imovine”, posvjedočio je Delić.

Suđenje se nastavlja 23. februara.

Emina Dizdarević Tahmiščija