Članak

Bijele trake kao sjećanje na stradale Prijedorčane

Savez logoraša u Bosni i Hercegovini će, povodom obilježavanja Dana bijelih traka, na svojim uredima postaviti bijele plahte kao znak sjećanja na stradale građane Prijedora.

This post is also available in: English

Kako je saopćeno iz Saveza logoraša BiH, postavljanjem bijelih plahti žele dati doprinos u borbi protiv sve učestalije pojave negiranja i poricanja zločina počinjenih na ovim prostorima.

“Krizni štab bosanskih Srba opštine Prijedor je 31. maja 1992. godine putem lokalne radiostanice izdao naredbu da svi nesrbi u Prijedoru označe svoje kuće bijelim plahtama, a po izlasku iz kuće istaknu bijelu traku oko ruke kao dokaz lojalnosti srpskim vlastima”, stoji u saopćenju predsjednika Saveza Jasmina Meškovića.

Tokom boravka u logorima, nad civilima su vršene masovne egzekucije, zločini silovanja, različite vrste torture… Ubijeno je preko 3.000 civila, uključujući i 102 djece.

Petu godinu zaredom obilježava se Dan bijelih traka, te će ove godine biti organizovan mimohod glavnom prijedorskom ulicom i komemorativni skup. Simbolično, kao i svake godine, položit će se 102 ruže za 102 ubijene djece Prijedora.

Predsjednik Udruženja logoraša “Prijedor 92” Mirsad Duratović je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) kazao da će se ovogodišnja komemoracija posvetiti ubijenoj djeci Prijedora, odnosno inicijativi za izgradnju spomenika.

Barijera za izgradnju spomenika u Prijedoru, prema pojašnjenju Duratovića, jeste Gradska skupština jer je neophodno izvršiti izmjenu regulacionog plana jezgre grada kako bi se predvidjela izgradnja spomenika.

Goran Zorić, aktivista inicijative “Jer me se tiče”, naveo je da je “Kozarski vjesnik” ove godine odlučio da objavi čitulju u spomen na 102 ubijene djece. Kako je dodao, on ovo smatra napretkom jer su prethodnih godina odbijali da to urade.

Tokom ratnih dešavanja, u Prijedoru je nesrpsko stanovništvo ubijano, maltretirano, izgladnjivano, silovano i zatvarano u logore, među kojima su Trnopolje, Omarska i Manjača.

Emina Dizdarević Tahmiščija


This post is also available in: English