Bastah i Višković: Pakao vlaseničkih Bošnjaka

Saslušanjem više od 50 svjedoka i uvođenjem oko 80 materijalnih dokaza, Tužilaštvo BiH je okončalo dokazni postupak protiv Predraga Bastaha i Gorana Viškovića, optuženih za zločine nad Bošnjacima s područja Vlasenice tokom 1992. godine.

Državno tužilaštvo tereti Predraga Bastaha zvanog Dragan ili Car, bivšeg pripadnika rezervnog sastava policije, i Gorana Viškovića zvanog Vjetar, bivšeg pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), za radnje koje su “doprinijele i ojačale funkcionisanje logorskog sistema zlostavljanja i progona” u logoru Sušica i drugim zatvorima u Vlasenici tokom 1992. godine.

Prema navodima optužnice, obojica se terete za učešće u širokom i sistematičnom napadu, te za “protjerivanja, ubistva, mučenja i silovanja” Bošnjaka.

Tužilaštvo je za iste zločine teretilo i Veljka Bašića, ali je Sudsko vijeće odlučilo da razdvoji predmete nakon što je vještak utvrdio da je optuženi, zbog kasne životne dobi (82 godine), “trajno nesposoban” da prati suđenje.

Prvi svjedoci Tužilaštva – Latif Zulfalari i Miralem Džamdžić – kazali su da se u aprilu 1992. godine “srpsko stanovništvo u Vlasenici naoružavalo”, te da su Bošnjaci zatvarani u policijsku stanicu i premlaćivani, u čemu su, prema njihovim tvrdnjama, učestvovala dvojica optuženih.

Džamdžić se prisjetio da je Bastaha i Viškovića vidio 21. aprila 1992. godine kako “mladiće s podignutim rukama” uvode u policijsku stanicu Vlasenica.

Dva dana poslije, kako je ispričao Zulfalari, u ćeliju u policijskoj stanici doveo ga je Predrag Bastah, te je tu ostao šest dana.

“On i još dvojica su me tukli. Vezali me lisicama za stolicu i radijator i udarali čizmama”, rekao je svjedok.

Za premlaćivanje u zgradi policije Bastaha tereti i svjedokinja Vukosava Klanco, koja je rekla da su u junu 1992. godine Bastah i izvjesni Rade Milić odveli muža u policijskom autu.

“Čim su otišli, pošla sam za njima do policijske stanice. Tamo sam pitala gdje mi je Mujo, ali je Car počeo da me tuče. Tjerao me da stavim ruke iznad glave i premlatio me rukama, nogama i kundakom od puške. Nakon toga strpao me je u tamnicu u stanici”, kazala je Klanco.

Nedim Salaharević, koji je 1992. imao nepunih 14 godina, odbijao je da tokom svog iskaza spominje ime optuženog Bastaha, nazivajući ga “monstrumom”, te ga optužio za “stradanje i patnje Bošnjaka Vlasenice”.

“Viđao sam tog monstruma u mojoj ulici. On je lično u kući Smaila Durakovića napravio kuću mučenja i silovanja za djevojčice. Tu je sebi doveo sestre Ferhatović i kćerku Time Lelo, koja je imala 13 godina. Noću bismo čuli krike silovanja, tako jake da se nije moglo spavati”, rekao je Salaharević.

Zaštićena svjedokinja 7 posvjedočila je kako je u septembru 1992. godine vidjela “Predraga Bastaha zvanog Car” i četu vojnika kako “ubijaju i odvode” njene komšije iz Vlasenice.

“Bastah zvani Car bio je glavni u toj grupi, on je svima naređivao. Ušli su u kuće Zene Ambešković, Džemile Hasanbegović i Ahme i Tife Hadžiomerović. Sve su ih pobili. Kad su ih iznijeli i bacili na traktor, bili su obliveni krvlju”, rekla je svjedokinja.

Svjedok Hasib Agić je u sudnici ispričao da ga je u maju 1992. godine, u zgradi policije u Vlasenici, maltretirao drugooptuženi Goran Višković.

“Tamo sam proveo četiri dana, u malenoj sobici sa preko 20 ljudi. Posljednji dan sam odveden na ispitivanje. Tamo je bio i Goran Višković i udarao me nogom dok nisam priznao da imam kod kuće jednu pušku”, prisjetio se Agić.

Svjedokinja Habiba Hadžić tvrdi da je dvojicu optuženih vidjela na samom početku rata, “kada su muslimane tek sakupljali u zgradu policije”.

“Krenula sam okopavati krompire i prošla iza zgrade policije. Goran Višković je stajao ispred zgrade. Ruke su mu bile krvave do članaka. Čula sam da je nekome rekao: ‘Vidi što sam ih se naklao i odoh ih opet klati’”, kazala je Hadžić.

Hadžić je navela kako je i sama bila uhapšena i odvedena u logor Sušica, gdje je bila zatočena dva i po mjeseca.

“Bilo je maltretiranja, odvođenja žena i silovanja. I ja sam silovana…”, ispričala je svjedokinja, koja je bila vidno uzbuđena, te ni Tužilaštvo ni Vijeće nisu insistirali da se prisjeća detalja.

Veliki broj svjedoka Tužilaštva prepoznao je dvojicu optuženih kao osobe koje su ih uhapsile i sprovele do logora Sušica, gdje su bili izloženi brutalnom mučenju.

Po dolasku u Sušicu, 4. juna 1992. godine, Fadila Muranović je, kako je ispričala, zatekla “oko 400 žena i 190 muškaraca”.

“Ja sam ih brojala. Željela sam da ih sve znam. Toliko nas je bilo u tom hangaru – tom logoru smrti, tačno je to bio. Odatle je naroda nestajalo. Ja nikada nisam mogla spavati, samo sam gledala”, kazala je Muranović u svom svjedočenju.

Prema njenom iskazu, početkom jula 1992. u logor je došao vojnik za kojeg je saznala da se zove Car, koji je odveo “18 ili 19 muškaraca” sa sobom, “i oni se nikada nisu vratili”.

U jednoj od tačaka optužnice navodi se kako je Bastah od 10. do 19. jula 1992. godine iz logora Sušica izveo 12 civila Bošnjaka koji se više nikada nisu vratili i od tada im se gubi svaki trag.
Salko Mehčić tvrdi da ga je iz Sušice na prisilni rad odvodio Goran Višković.

“Jedne prilike, kada smo završili s košnjom trave, Višković je pregledao to, i našao je trave u redu kraj mog, gdje je radio jedan dječak. Naredio mi je da ga udarim, a kad sam odbio, onda je njemu rekao da mene udara. Kada je vidio da dijete to ne radi jako, on je počeo da me udara, šakama i nogama, i psovao mi je, sve dok nisam pao”, kazao je Mehčić.

Viškoviću se na teret stavlja da je u junu 1992. godine u naselju Panorama natjerao svjedokinju 3 da napusti kuću, te je u njenom prisustvu “nogama i kundakom od puške” tukao jednu osobu, koju je potom tjerao da klanja na cesti.

Zaštićeni svjedok 16 je ispričao kako je 11. jula po njega došao “Goran Višković s nekoliko vojnika”, te su ga svi tukli dok mu nisu “pukla rebra”.

“Počeo sam da pljujem krv, a zatim su me vukli i tjerali da klanjam na betonu. Stavljali su mi čičke i pijesak u usta. Ne znam ko je to sve radio jer sam bio polumrtav i krvav”, rekao je svjedok 16.

“Jedne noći pred ulaz je stigla vojska i nas Bošnjake su istjerali na ulicu. Tu sam vidjela desetak vojnika, a prepoznala sam Gorana ‘Vjetra’ i Bastaha. Goran je počeo tući mog komšiju i njegovu ženu, i šamarati njegovo dvoje djece. Komšiju je tukao kundakom od puške, a zatim ga tjerao da klanja na asfaltu”, kazala je svjedokinja 3.

Višković je optužen i da je u prvoj polovini juna 1992. godine u logoru Sušica, u prisustvu još tri stražara, silovao jednu žensku osobu. Zaštićena svjedokinja 8 dala je iskaz na suđenju, govoreći kako je u Sušici brutalno mučena i silovana.

“Nekoliko dana nakon što sam dovedena u logor, usred noći po mene je došao Đorđe Ilić i odveo me u stražarnicu kraj logora. Tu su bili Dragan Nikolić i Goran zvani Vjetar. Ispitivali su me, a zatim udarali rukama i nogama po stomaku i leđima”, prisjetila se svjedokinja.

Potom ju je Đorđe Ilić, kako je rekla, “snažno bacio na krevet i držao joj ruke i noge raširene”, te “predao” Goranu Vjetru, koji je imao pendrek i koji joj je strgnuo odjeću.

“Osjetila sam alkohol na Goranu, bio je pijan. Stavio je pendrek na ulaz u moj polni organ. Zatim me je silovao. Kada je završio, neko drugi je došao da me siluje. Klela sam mati što me je rodila i molila Boga da mi oduzme život. Molila sam i njih da me ubiju, samo da me ne muče”, rekla je svjedokinja 8.

I drugi svjedoci su govorili o silovanjima koja su se navodno dogodila u Vlasenici 1992. godine, a u kojima su učestvovali optuženi.

Tima Lelo je ispričala, a to se navodi i u optužnici, da ju je, zajedno s drugim ženama, nakon 21 dana provedenog u Sušici “Dragan Bastah zvani Car kamionom prebacio u Kladanj”.

“Kada su nas potrpali u te kamione, vozili smo se neko vrijeme i onda je kamion stao i Car je zviznuo nekome da dođe. Tada su izletjeli srpski vojnici, koji su odvojili moju malu curicu Nihadu, s još oko 10 curica. Nihada je imala 13 godina, nikada je poslije nisam vidjela, niti je nađena, čak je nisam ni pokopala”, kazala je svjedokinja Lelo.

Slično je ispričala i svjedokinja Ramiza Handžić, koju je, kako je rekla, u ljeto 1992. godine Goran Višković odveo u logor Sušica.

“Iz Sušice su nas povezli autobusima i kamionom. Bastah Car je vozio kamion. Kada smo stigli na Luke, vojska je počela odvajati mlade djevojke i žene, a Bastah je stajao i govorio im: ‘Odvojite, odvojite što više, pa posijte našeg sjemena.’ Te žene se žive nisu vratile”, dodala je svjedokinja.

Denis Džidić je novinar BINR – Justice Report-a. [email protected] Justice Report je BIRN online sedmična publikacija.