Članak

Babić Ranko i ostali: Komšije u selu

15. Aprila 2019.17:19
Svjedok Tužilaštva BiH identifikovao je trojicu optuženih kao vojnike koji su 11. avgusta 1992.

došli u zaselak Bukvik kod Prijedora kada su mu ubijeni otac i brat, a drugi brat odveden.

Fikret Kadirić je svjedočio da je tog dana među grupom vojnika prepoznao Bratislava Bilbiju zvanog Bajica i Đuru Adamovića zvanog Đurica, koje je znao iz viđenja iz susjednog sela Ljeskare. Dodao je da je kod njega stajao i tada nepoznati vojnik, ali da se kasnije raspitivao i saznao da je kapetan i da se zove Ranko Babić. Svjedok je u sudnici svu trojicu identifikovao.

Svjedok je rekao da je tog dana bio u selu sa ocem, majkom, sestrom i tri brata, a da su kod njih u kućama bili i još neki civili iz okolnih sela. Ispričao je da su tog dana njegova braća Emsad i Mirsad sa Dadom Muhićem vozila pšenicu u Ljeskare, gdje im je jedan čovjek kazao da će biti pretres u Bukviku.

“Natovarili su još jedna kola i govorili da se neće skrivati. Zezali su se da li da se sakriju u šumu, kao nema potrebe, jer su ih vidjeli da voze pšenicu. Rekli su: ‘Nismo ništa dužni, ješćemo pa ćemo dalje’”, prisjetio se Kadirić, koji je tada imao 14 godina.

On je dodao da je naišla grupa vojnika, među kojima je prepoznao Bajicu i Đuricu, i da su odvojeni žene i djeca, a oca Salima, braću Emsada i Mirsada, te Dadu Muhića i lice koje je znao kao Šaru odveli su malo dalje, gdje je vidio da su im vezali ruke.

Svjedok je ispričao da je Babiću jedan vojnik kroz prozor dodao kćerku njegovog brata. On je kazao da ga je Babić ispitivao za brata Mirhada i za pušku. Naveo je da mu se taj brat krio u šumi.

Sa mjesta gdje su odvedeni muškarci, Kadirić je čuo psovke, jauke i vrisku. Vidio je kada su Bajica i drugi vojnici provodili Mirsada i Emsada do mjesta gdje su zatrpavali smeće. Rekao je da je bilo vidno da su udarani, posebno Emsad, kojem je tekla krv iz glave i koji je bio “unakažen”.

Kadirić je izjavio da, kada su mu vojnici naredili da istovari pšenicu iz kola, vidio je kako Đurica drži njegovom ocu bajonet ispod vrata i govori mu da ustane.

Nakon što su vojnici otišli, saznao je da su mu ubijeni otac i brat Emsud. Tijelo oca, malo zatrpano zemljom, kako je ispričao, vidio je kada je otišao da posudi pumpu za kola kako bi napustili selo. Naveo je da su mu komšije rekle da su sutradan sahranili njegovog oca i brata, dok je on s ostatkom porodice otišao isti dan. Dodao je da je tijelo brata Mirsada ekshumirano kasnije.

Na pitanje Adamovićeve Odbrane zbog čega je u istrazi naveo da je jedan vojnik držao nož pod grlom njegovog oca a nije imenovao optuženog, Kadirić je odgovorio da ne zna. I Odbranu Bilbije je interesovalo zbog čega je optuženog u istrazi spominjao kao Bajicu, a ne imenom i prezimenom, kao danas.

Babić, Bilbija i Adamović optuženi su kao bivši pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Prijedora. Na teret im je stavljeno da su u avgustu 1992. godine u zaseoku Bukvik odvojili više muškaraca bošnjačke nacionalnosti, a potom učestvovali u njihovom mučenju, zlostavljanju i ubistvima. Kako se navodi, dva lica su ubijena u Bukviku, a troje je odvedeno u nepoznatom pravcu, od kada im se gubi svaki trag.

Bajro Kadirić je kazao da je bio u logoru kada mu je supruga 12. avgusta 1992. godine rekla da su mu u selu ubijeni otac i brat. Kasnije je od drugih čuo da se kao izvršioci spominju Bilbija i Adamović, a kada ga je podsjetio tužilac, naveo je i kapetana Babića zvanog Lipicaner.

On je potvrdio da je od rođaka čuo da je vidio njegovog brata Mirsada u polju nakon što je odveden od kuće.

Suđenje se nastavlja 22. aprila.

Marija Taušan