Članak

Analiza – Dragan Janjić: Silovanje i nestanci u Miljevini

11. Oktobra 2018.09:04
Državni sud će u petak, 12. oktobra, izreći prvostepenu presudu Draganu Janjiću, optuženom za silovanje i učešće u nezakonitom hapšenju preko 20 muškaraca nesrpske nacionalnosti s područja Miljevine kod Foče.

Tokom više od osam mjeseci suđenja Janjiću, kojem Tužilaštvo BiH stavlja na teret da je u augustu 1992. godine u Policijskoj stanici u Miljevini silovao zaštićenu svjedokinju B-1, ukupno je saslušano više od deset svjedoka, a i sam optuženi je svjedočio u svoju korist.

Većina svjedoka Državnog tužilaštva je svoje iskaze dala pod mjerama zaštite.

Prema Tužilaštvu BiH, Janjić je u maju i junu 1992. godine učestvovao i u nezakonitom hapšenju preko 20 muškaraca nesrpske nacionalnosti s područja Miljevine. On je optužen kao pripadnik Policijske stanice Miljevina.

Oštećena svjedokinja B-1 je ispričala da ju je, sa svekrvom i djecom, u augustu 1992. godine Janjić odveo u prostorije Policijske stanice u Miljevini. Prema njenom svjedočenju, tada je Janjić svekrvi naredio da izađe s djecom, dok je nju uhvatio za ruku i poveo.

“Istrgla sam se, počela da bježim… Od stresa sam se onesvijestila i pala sam. Dijete je bilo u mojim rukama. Počeo je da me udara nogama, palicom. Onda me je uhvatio i ponovo vratio unutra… Janjić je ubrzo nakon toga izveo moje dijete i dao ga svekrvi. Nakon toga me je odveo u susjednu sobu”, posvjedočila je B-1, koja je opisala i način na koji je zatim silovana.

Neki svjedoci Tužilaštva su rekli kako su čuli da je Janjić silovao B-1, kao i da im je sama B-1 to potvrdila.

Svjedokinja B-2 je navela da je u ljeto 1992. godine Janjić došao na njena vrata i tražio da njena snaha B-1 krene s njim u policijsku stanicu na ispitivanje, što svjedokinja nije dozvolila.

Dodala je da se on vraćao na vrata par puta, te da je u konačnici s djecom i snahom otišla u policijsku stanicu, u kojoj ih je dočekao Janjić. Kako je kazala, nju je s djecom zatvorio u jednu sobu, a snahu odveo sa sobom, da bi se vratio nakon sat vremena i rekao joj da ide kući.

“Vidjela sam B-1 kako trči niz stepenice koje vode u policijsku stanicu. Pala je, za njom je istrčao Dragan, uzeo je za ruke i vratio je nazad… Dolazi snaha, ružno je izgledala, sva izgubljena, sva crvena, izlomljena. Pitala sam je šta se desilo, samo mi je rekla što je pitam kada znam šta joj se desilo”, kazala je B-2.

Saznanja o silovanju u policijskoj stanici
Ona je također rekla da su joj muž i sin odvedeni 9. juna 1992. godine na “informativni razgovor”, s kojeg se nikada nisu vratili. Navela je da je jednom pitala Janjića za muža i sina, na što je on odgovorio da su “na sigurnom”.

Svjedokinje B-5 i B-6 su izjavile da su od B-1 saznale da ju je silovao Janjić, dok je B-4 kazala da je čula vrisku kada je Janjić odvodio B-1 u Policijsku stanicu Miljevina.

Hajra Aljukić je rekla kako je od komšija čula da je Janjić silovao B-1, odnosno da joj je o silovanju B-1 pričala Vojka Tešević.

Odbrana je kao svoju svjedokinju saslušala Vojku Tešević, koja je negirala kako je komšinici Aljukić spomenula da je Janjić nekog silovao, dodavši da optuženog ni ne poznaje.

Svjedoci Tužilaštva su govorili i o odvođenju muškaraca iz Miljevine 1992. godine. B-6 je izjavila da su joj otac i brat odvedeni u maju 1992. zajedno s još oko 60 drugih muškaraca, ali da su pušteni nakon sedam dana, da bi 9. juna bili ponovno odvedeni i od tada im se gubi svaki trag.

“Preko noći sve se promijenilo. Zaspali smo pod jednom vlašću, a probudili se pod drugom. Izgubili smo sva prava, bili smo jednostavno zarobljeni. Kada su mi otac i brat pušteni u maju, dobili smo potvrdu od Kriznog štaba i naređenje da se javljaju svako jutro”, prisjetila se B-6.

Muškarci iz Miljevine, kako je navela svjedokinja B-7, odvedeni su 2. maja 1992. na ispitivanje u policijsku stanicu, i vraćeni su, da bi ih opet nakon šest dana odveli i više se nikad nisu vratili. U odvođenju muških osoba, tvrdi svjedokinja, učestvovao je Janjić zajedno s Mićom Orlovićem.

I B-11 je posvjedočila da su 2. maja 1992. po njenog supruga došli Janjić i još jedna osoba i odveli ga u Policijsku stanicu u Miljevini. Kako je navela B-11, tada je Janjić, nakon što ga je pitala gdje joj vode muža, prijetio da će im zapaliti kuću.

Optuženi negirao zločine
Odbrana je dokazivala da optuženi nije učestvovao u djelima koja mu se stavljaju na teret, kao i da u vrijeme opisano u optužnici nije dolazio u Miljevinu.

Svjedočeći u svoju korist, optuženi Janjić je kazao da nije učestvovao u hapšenjima civila Bošnjaka i da u augustu 1992. godine nije boravio u Miljevini.

Janjić je izjavio da je Stanica policije u Miljevini, od formiranja vojne jedinice pod vodstvom Pere Eleza u proljeće 1992. godine, bila pod kontrolom vojske. Optuženi je rekao da je 20. juna iste godine došao u sukob sa Elezovim bratom, koji je bio rezervni policajac u stanici.

“Nekoliko sati nakon verbalnog sukoba s njegovim bratom, po mene dolazi Pero Elez i tri njegova pratioca, razoružavaju me i privode u stanicu. Nakon nekoliko sati me sprovode do Kazneno-popravnog doma Foča, uz prijetnje da će me ubiti ako se ikada vratim u Miljevinu”, kazao je Janjić, dodavši da je nakon puštanja iz zatvora raspoređen na posao policajca u Stanici javne bezbjednosti (SJB) Foča.

Mlađo Vučen, bivši rezervni policajac pri SJB-u Foča i svjedok Janjićeve Odbrane, izjavio je da je optuženi bio jedno vrijeme u stanici i da je, po rasporedu, otišao u odjeljenje stanice u Miljevini.

On se prisjetio i da je Janjić jedne prilike priveden u Kazneno-popravni dom (KPD) Foča, nakon čega je vraćen u SJB Foča. Poslije toga, kako je rekao Vučen, optuženi Janjić je cijeli rat proveo u Foči.

U korist Odbrane Janjića svjedočio je i O-20, ali sadržaj njegovog iskaza nije dozvoljeno objavljivati u medijima.

Suđenje Janjiću počelo je u januaru ove godine.

Lamija Grebo