Članak

Amnesty International: Nema pravde za žrtve silovanja

22. Jula 2009.00:00
Amnesty International poziva Tužilaštvo BiH da otvori istragu o rođacima Lukić u vezi sa silovanjima u Višegradu.

This post is also available in: English

Nakon presude kojom je, za zločine u Višegradu, Milan Lukić osuđen na doživotnu, a Sredoje Lukić na kaznu zatvora u trajanju od 30 godina, Amnesty International je pozvao Tužilaštvo BiH da otvori istragu u vezi sa silovanjima koja su dvojica rođaka navodno počinila u ovom dijelu istočne Bosne.

“Osuda Milana i Sredoja Lukića za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti donosi pravdu za ubistva velikog broja ljudi u toku rata, ali ignoriše patnju žrtava seksualnog nasilja. 

Amnesty International duboko žali što je Tužilaštvo propustilo da istraži ratne zločine i zločine protiv čovječnosti koji se odnose na seksualno nasilje, uključujući i silovanje”, navodi se u saopćenju Amnesty Internationala naslovljenom “Nema pravde za žrtve silovanja”.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) je 20. jula ove godine osudio Milana i Sredoja Lukića za zločine – ubistva, progone, spaljivanja ljudi, premlaćivanja i maltretiranja – počinjene između 1992. i 1994. godine na području Višegrada.

Tužilaštvo smatra da je Milan Lukić u to vrijeme bio vođa paravojne grupe “Beli orlovi” ili “Osvetnici”, a Sredoje višegradski policajac, te pripadnik “Belih orlova”.

Višegradske žrtve su godinama insistirale da Tužilaštvo u Haagu u optužnicu protiv Milana Lukića uvrsti brojna silovanja počinjena u ovom gradu, između ostalog u banji “Vilina vlas”. (Vidi: Niko ne čuje vapaj žrtava iz Višegrada)
 
“Silovane žene iz Višegrada također zaslužuju pravdu. Oni koji su odgovorni za ove zločine također bi trebali snositi odgovornost. Više od desetljeća nakon rata, ove žene su prisiljene da žive sa sjećanjima na svoju patnju, bez ikakvog priznanja ili kompenzacije”, kazao je Nicola Duckworth, programski direktor Amnesty Internationala za Evropu i centralnu Aziju.

Čitajući presudu rođacima Lukić, sudija Patrick Robinson je rekao da je izvedeno “jako puno dokaza o drugim zločinima, uključujući i silovanja”, ali budući da Lukići nisu optuženi za te događaje, “Vijeće nije utvrđivalo krivicu u odnosu na njih”.

“Dokazi pokazuju da je grupu od 70 muslimana civila, grupa naoružanih Srba dovela u kuću Jusufa Memića, gdje su ih opljačkali pod prijetnjom oružja. Žene su pretresli do gole kože. Nakon toga su odveli nekoliko žena, koje su po povratku izjavile da su bile silovane. 

Dokazi pokazuju da je Milan Lukić bio u kući Jusufa Memića i otimao stvari žrtvama. Bio je tu naoružan, dok su ljude pretresali do kože. Učestvovao je u izvođenju žena iz kuće, koje su, kako su rekle, silovane”, kazao je Robinson.

Amnesty International ističe da su vjerodostojni dokazi o otmicama mladih žena koje su silovane u hotelu “Vilina vlas” prikupljeni u Tribunalu u Haagu i Sudu BiH, a ukazuju na navodnu odgovornost rođaka Lukić za silovanja i druge oblike seksualnog nasilja.

“Veliki broj nevladinih organizacija također je dokumentovao svjedočenja žrtava koje tvrde da su ih silovali pripadnici paravojne grupe pod komandom Milana Lukića. 

Amnesty International je 1993. godine dokumentovao dva slučaja silovanja djevojčica u ‘Vilinoj vlasi’ od strane pripadnika ‘Belih orlova’”, navodi se u saopćenju. 

U izvještaju UN-a o silovanjima u BiH iz 1994. godine, “Vilina vlas” se navodi kao jedno od mjesta gdje su silovanja počinjena, odnosno kao pritvorski centar za žene, u kojem su držane i djevojčice mlađe od 14 godina.

This post is also available in: English