Akeljić i ostali: Strožije kazne ili novo suđenje za zločine u Vitezu

Odbrana je s druge strane predložila da se prvostepena presuda preinači u oslobađajuću ili da se ukine i odredi suđenje pred Apelacionim vijećem.

Tužilac Sedin Idrizović je kratko kazao da ostaje kod svih žalbenih navoda u kojima je predloženo da se Minetu Akeljiću, Šabanu Haskiću, Senadu Bilalu i Hazimu Patkoviću izreknu strožije kazne te da se proglase krivim i za oslobađajuće tačke optužnice.

Za Šemsudina Đelilovića, koji je oslobođen krivnje, Tužilaštvo je zatražilo da se presuda preinači u osuđujuću ili da se taj dio ukine i održi novo suđenje.

Prvostepenom presudom iz oktobra 2018. Akeljić i Haskić su osuđeni na po sedam godina zatvora, Bilal na osam, a Patković na pet godina zatvora, te su proglašeni krivim za fizičko, psihičko i seksualno zlostavljanje hrvatskih civila u zatočeničkom objektu “Crna kuća” u Kruščici u periodu od jula do novembra 1993. godine, dok je Đelilović oslobođen optužbi.

Ostali su također oslobođeni u vezi s pojedinim tačkama optužnice, između ostalog za zločin protiv ratnih zarobljenika. Akeljić je proglašen krivim kao nekadašnji komandir Vojne policije Prvog bataljona 325. brdske brigade, a ostali kao vojni policajci.

Akeljićev branilac Irsan Kukić je, između ostalog, istakao da je prvostepena odluka nerazumljiva i proturječna sama sebi u pogledu odlučnih činjenica, te da nije jasno u kojem je dijelu njegov branjenik proglašen krivim sam, u kojem kao saizvršilac, a u kojem po komandnoj odgovornosti.

Branilac je posebno naglasio da Akeljić nije mogao biti proglašen krivim po komandnoj odgovornosti jer dokazi ukazuju suprotno.

“Provođenjem dokaza je utvrđeno da vojna policija nije postojala na nivou bataljona, već na nivou brigade. Pomoćnik za bezbjednost je bio zadužen za zatvor te su on i komandant bataljona bili nadređeni vojnim policajcima, što su i potvrdili u sudnici”, rekao je Kukić.

Bekir Ferizović, koji brani Haskića, kazao je kako za svakog saizvršioca treba da se opiše radnja koju je poduzeo, ali da u slučaju njegovog branjenika one nisu konkretizovane. Odbrana je istakla da je Haskić prvih dana jula 1993. godine bio u “Crnoj kući”, gdje je čuvao stražu, nakon čega odlazi na teren, te da tada u objekat dolaze oštećeni, dok je optuženi išao u pratnju ranjenom vojniku u Zenicu, a i sam je kasnije teško ranjen.

Haskić je negirao da je učinio išta od onog što je navedeno u optužnici i rekao da mu je iskreno žao ako je nešto nesvjesno uradio.

“Da sam učestvovao u opisanim radnjama, bilo bi me stid hodati gradom Vitezom i svojim selom”, dodao je Haskić.

Bilalov branilac Dževad Kadribašić kazao je kako sve tačke optužnice sadrže navode da se nešto desilo “neutvrđenog dana”, što Odbrani onemogućava da iznese svoj alibi, te kada je datume pokušao precizirati sa svjedocima – hvatali su se za “Crnu kuću”, objekat za koji navodi da su u njemu bila zadržavanja samo da se izvrši razmjena, što je, prema njegovim riječima, i urađeno.

“Jedan od osnova za donošenje presude je medicinska dokumentacija koja je puna falsifikata. Svjedok u sudnici kaže da prima invalidninu, ali da nikad nije bio pripadnik Hrvatskog vijeća obrane”, rekao je branilac.

Fadil Abaz, koji brani Patkovića, naglasio je da nijedan od dokaza ne upućuje da je njegov branjenik oštećene koji su bili u “Crnoj kući” vodio na kopanje rovova te da je nedopustivo da se osuđujući dio zasniva na iskazu samo jednog svjedoka, dok je stav Odbrane Đelilovića da se žalba Tužilaštva odbije kao neosnovana.

Odluka o žalbama Tužilaštva i Odbrane će biti donesena naknadno.